hrvatski

Procjena točnosti izravnog georeferenciranja bespilotne letjelice Matrice 210 RTK na primjeru jaruge Santiš (otok Pag)

Nagli razvoj i povećana dostupnost različitih bespilotnih letjelica (UAVs) rezultirala je eksponencijalnom uporabom ovih sustava u brojnim znanstvenim poljima i djelatnostima. Struktura iz pokret (engl. SfM) s višestrukom stereo fotogrametrijom danas je polazna osnova za razvoj digitalnih ortofoto snimki (engl. DOP), digitalnih modela površina (engl. DEM) te drugih fotogrametrijskih proizvoda. Međutim, primjenjivost ovih modela uvelike ovisi o primjeni orijentacijskih točaka (engl. Ground Control Point - GCP). Budući da prikupljanje OT-a zahtjeva korištenje totalnih stanica ili GNSS-RTK prijemnika, ovi postupci u pravilu oduzimaju mnogo vremena. Izvođenje fotogrametrijskog procesa bez korištenja OT-a naziva se izravno georeferenciranje i danas postaje sve popularnija metoda. U ovom radu su testirana tri načina rada izravnog georeferenciranja koristeći sustav Matrice 210 RTK V2 i D-RTK2 mobilnu antenu. Označavanjem kontrolnih točaka na terenu (n=10) te smještajem odabranih testnih objekata unutar jaruge Santiš izvršena je procjena apsolutne i relativne točnosti testiranih načina rada RTK pozicioniranja. Utvrđeno je da dva (CROPOS i Stonex S10 korekcija) od tri testirana načina imaju apsolutnu centimetarsku točnost. Sva tri testirana načina RTK pozicioniranja imaju relativnu centimetarsku točnost. Nadalje, utvrđeno je da su visinske razlike između DEM-ova izvedenih izravnim georeferenciranjem te referentnog modela veće na raščlanjenijem terenu. Ovim radom je utvrđeno da se testirani UAV sustav za izravno georeferenciranje može koristiti u širokom spektru geografskih znanosti i drugih disciplina gdje se zahtjeva apsolutna i relativna centimetarska točnost različitih modela.

Apsolutna točnost, bespilotna letjelica, D-RTK 2, izravno georeferenciranje, jaruga Santiš, Matrice 210 RTK V2, relativna točnost, UAV fotogrametrija

nije evidentirano