hrvatski

Prevođenje u digitalnom okruženju: utjecaj prijevodnih tehnologija na praksu i teoriju prevođenja

Ubrzan razvoj tehnologije utemeljene na strojnom učenju dovodi do velikih promjena u jezičnoj industriji, koje se mogu promatrati na nekoliko razina. Na društvenoj razini, poslovni modeli mijenjaju se u pravcu „uberizacije“ profesije, a prevoditeljima se oduzima dio moći i kontrole nad radnim okruženjem te autorstva i vlasništva nad prijevodnim i jezičnim resursima, čiji su sustvaratelji. Dostupnošću strojnih prijevoda u javnosti se stvara privid lakoće prevođenja, čime se dodatno smanjuje ekonomski i simbolički kapital prevoditelja. Na kognitivnoj razini, tehnologija više nije tek izvanjsko pomagalo ; ona u tolikoj mjeri prožima prijevodni proces da nije uvijek moguće odrediti jasnu granicu između ljudskog djelovanja i tehnologije. Također je nejasna i nestabilna granica između prevođenja u njegovu prototipnom obliku, koji je u praksi sve rjeđi, i „prevođenju sličnih aktivnosti“ (poput redakture strojnih prijevoda, transkreacije ili audiodeskripcije). Jednako je fluidna i uloga prevoditelja, koji su istodobno ili naizmjence redaktori, terminolozi, kontrolori kvalitete, autori kreativnih tekstova, evaluatori jezičnih sadržaja i dr. Mnoge etičke dvojbe koje proizlaze iz navedenih trendova uključuju potrebu trajnog preispitivanja odnosa čovjeka i tehnologije. Na metarazini, redefiniranje samoga pojma prevođenja u skladu s novom stvarnošću postaje goruća potreba teorije prevođenja. U ovome radu predstavljaju se relevantni tehnološki trendovi i njihove posljedice za praksu i teoriju prevođenja, kao i ključne etičke dileme budućeg razvoja. Naznačuju se i neke implikacije za obrazovanje prevoditelja.

prevođenje, strojno prevođenje, prijevodne tehnologije, prijevodni proces, teorija prevođenja, etika

nije evidentirano