hrvatski

O jezičnim rješenjima Stipana Lukića

Nakon poznatog franjevačkog književnog kružoka u Budimu, koji je bio vrlo aktivan krajem 17. i 18. stoljeća, u predpreporodnom razdoblju 19. stoljeća djelovali su i neki književnici koji nisu bili franjevci, nastavljajući prosvjetiteljsku djelatnost prošlog stoljeća. Jedan od njih bio je Stipan Lukić, koji je bio iz Budima, ali je bio zaposlen kao činovnik u Pešti pri Ugarskoj kraljevskoj komori. Lukić je 1823. godine u Pešti objavio poučno vjersko djelo za djecu pod naslovom Xivot Gospodina Boga i Spasitelja našeg Isukersta. S' boxanstvenom Prilikom Njegovom (Život Gospodina Boga i Spasitelja našega Isusa Krista, s njegovom božanskom slikom). Jezična analiza ovoga djela pokazuje djelomično oslanjanje na jezična rješenja slavonskih gramatičara Relkovića i Lanosovića, ali i djelomično oslanjanje na lokalni jezik budimskih Hrvata toga vremena, posebice na fonološkoj razini. Neka Lukićeva jezična obilježja nalaze se u djelima hrvatskih književnika od 16. do sredine 20. stoljeća, a neka su prisutna i danas i pripadaju suvremenom hrvatskom književnom jeziku. Analiza je potkrijepljena konkretnim primjerima.

Stipa Lukić, Budim, Pešta, hrvatski književni jezik, štokavsko narječje

nije evidentirano