hrvatski

Timski rad i stvaranje pozitivne kulture prevencije ubodnih incidenata

Ekspozicija krvi i profesionalni rizik izlaganja krvi zaraženog bolesnika nije isti za sve zdravstvene djelatnike (ZD). Najčešće ubodne incidente i druge oblike izloženosti krvi prijavljuju medicinske sestre, zatim liječnici i laboratorijsko osoblje, rjeđe drugi djelatnici. Profesionalna izloženost bolničkog osoblja infekcijama koje se prenose krvlju može se spriječiti ili barem donekle umanjiti primjenom zaštitnih mjera. Uvod: Najveći rizik infekcije nose ubodni incidenti šupljim iglama jer pri tome može doći do inokulacije kontaminirane krvi u organizam izložene osobe. S obzirom na to da ovakvi oblici izloženosti razvijaju u osoba i najveći strah od infekcije, češće se i prijavljuju. Iz epidemioloških podataka proizlazi da je u Hrvatskoj rizik profesionalne izloženosti ZD-a infekcijama koje se prenose krvlju nizak. Prema Godišnjem izvješću Povjerenstva za sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija Ministarstva zdravstva vidljivo koliko je ovaj problem u Hrvatskoj podcijenjen i zanemaren: proizlazi da svega oko 5 % ZD-a u Hrvatskoj koji dožive profesionalnu izloženost krvi prijavljuje ekspozicijske incidente nadležnim tijelima, što znači da ih 95 % ostane nezabilježeno. Zdravstveni djelatnici trebali bi se kontinuirano educirati o mjerama prevencije te o potencijalnim opasnostima koje uzrokuju infekcije prenosive krvlju. Cilj rada: Ovaj rad predstavlja prikaz slučaja zdravstvenog djelatnika prilikom ubodnog incidenta te strah i zabrinutost koja se javlja nakon toga. Također, bit će prikazano kako, kome i na koji način prijaviti ubodni incident. Naglasak je stavljen na potrebe i važnost timske suradnje između medicinskih sestara i tehničara sa sestrama za bolničke infekcije. Zaključak: Primum non nocere svakako je prvi postulat kada govorimo o sigurnosti bolesnika. No jednako tako ne smijemo zaboraviti važnost očuvanja vlastite sigurnosti i vlastitog zdravlja.

ubodni incident, edukacija, timski rad

nije evidentirano