hrvatski

Ideologija i spektakl u suvremenoj hrvatskoj književnosti i filmu

Disertacija na primjeru hrvatske književne i filmske produkcije u postjugoslavenskom razdoblju propituje neka od općih mjesta suvremene teorijske misli. Iskustvo neposredne zbilje u proteklih trideset godina pokazalo nam je slabu validnost i primjenjivost brojnih općeprihvaćenih postmodernističkih teorijskih koncepata. U trenutku kada se već odavno govorilo o nestanku velikih „metapriča“ (Lyotard), „kraju povijesti“ (Fukuyama), „ratovima koji se nisu dogodili“ (Baudrillard), jugoslavenska se kultura suočila s destrukcijom i instrumentalizacijom čije posljedice i danas osjećamo. Upravo je kultura filter kroz koji sagledavamo i tumačimo stvarnost, a ovaj rad kao svoj cilj uzima prikaz njezinih promjena u razdoblju od stjecanja nominalne samostalnosti Republike Hrvatske pa sve do danas. Disertacija nudi tumačenje kako smo u navedenom razdoblju posredstvom romana i filma tvorili priče o sebi. Rad se ne bavi samo pitanjem kako su se priče sastavljale, već nastoji odgovoriti i na pitanje kako su one djelovale te čemu su služile. U fokusu rada je razmatranje ideologije i spektakla kao središnjih točaka provedena istraživanja. Disertacija pokazuje da smo u proteklih trideset godina svjedočili procesu metamorfoze uprizorenja kulture od dominantno ideološki obojenih diskurzivnih praksi u javnome prostoru (tijekom 1990-ih) do onog uprizorenja koje egzistira unutar medijatiziranog spektakla te kojemu je upravo produkcija spektakla primarna svrha (od početka 2000-ih). Također, istraživanje je pokazalo da je domaća kulturna scena od nekadašnjih etatističkih kriterija u kulturnoj proizvodnji ustoličila nove kriterije, ekonomske, čime se potvrdila istinitost tvrdnje prema kojoj se ideologija demokracije otkriva kao „diktatorska sloboda tržišta“ (Debord). Interesni korpus rada obuhvaća djela nastala tijekom 1990-ih koja su obrađivala ratna zbivanja, djela koja su stvarali pisci okupljeni oko FAK-a na početku dvijetisućitih te ona koja nastaju u razdoblju nakon njegova gašenja. U istom vremenskom odsječku interes je usmjeren i na filmsku proizvodnju, pretežito igranu, ali rad se također dotiče i nekoliko dokumentarističkih ostvarenja. Analitički fokus posvećuje se i paraliterarnim fenomenima kao što su književne skupine, nagrade te legitimacijske strategije za pozicioniranje pojedinih aktera unutar kulturnog polja. Rad počiva na komparativnom proučavanju odnosa hrvatske književnosti i filma te nudi sliku narativne artikulacije identitetskih pitanja u hrvatskom društvu. U disertaciji se poseže za metodologijom povijesnog dokumentiranja građe te za suvremenim metodama interpretacije (konstrukcionistički i dekonstrukcionistički pristup).

ideologija, spektakl, tranzicija, tradicija, identitet, nacija, kultura, kulturno polje, javni prostor, kritika

nije evidentirano