hrvatski

Genotipizacija populacije konja u tipu dalmatinskog bušaka

Sve je veća opasnost izumiranja rijetkih lokalnih populacija, a zajedno s njima i njihovog lokalno prilagođenog genetskog fonda. U očuvanju biološke raznolikosti domaćih životinja bitan se naglasak stavlja na očuvanje i sprječavanje izumiranja izvornih pasmina životinja, posebice lokalnih pasmina poput konja u tipu dalmatinskog bušaka. Danas je dalmatinski bušak svrstan u nedovoljno poznate odnosno neocijenjene pasmine konja. Na području Dalmacije nalazimo malu populaciju konja koja morfološkim karakteristikama odgovara konjima u tipu bušaka. Istraživanje je provedeno na 38 jedinki konja (11 mužjaka i 27 ženki). Istraživanoj populaciji uzete su mjere i uspoređene su sa pronađenim podacima iz povijesti te sa postojećom literaturom. Molekularno-genetičkim metodama određena je zastupljenost pojedinih mikrosatelitnih lokusa i haplogrupa mtDNK pasmine. Mjereni konji su vanjštinom, uz vrlo mala odstupanja, odgovarali vanjštini konja iz povijesnih zapisa te iz prethodnih istraživanja, a izrazito su manjeg tjelesnog okvira od ostalih hrvatskih izvornih pasmina konja. Svi analizirani mikrosatelitni lokusi bili su polimorfni. Prosječna opažena heterozigotnost (HO) iznosi 74%, očekivana (HE) 76% te posljedično tome fiksacijski indeks je približno jednak nuli (FIS=0, 02). Prosječni informacijski sadržaj polimorfizma (PIC), kao i za većinu lokusa zasebno, ukazuje na visoko informativne markere. Prema analizama mtDNK, kod konja u tipu dalmatinskog bušaka nalazimo 10 različitih haplotipova koji su raspodijeljeni u 8 glavnih grupa (A, E, G, L, M, O, P i Q).

konj, tip dalmatinski bušak, izvorne pasmine, mikrosateliti, mtDNK

nije evidentirano