hrvatski

(Pre)rana pismenost: Vještine čitanja i pisanja kao indikatori razvojnih odstupanja

U Republici se Hrvatskoj u posljednjih 10 do 15 godina sve više pozornosti posvećuje pravovremenoj podršci učenicima s teškoćama u čitanju i pisanju. No, kod razvoja jezičnih vještina čitanja i pisanja u ranome djetinjstvu (prije 5. godine života) nedovoljno se promišlja o potencijalnome indikatoru razvojnih teškoća te ta djeca nerijetko ostaju bez pravovremen e podrške. Čitanje i pisanje visoko su postavljeni na ljestvici socijalno poželjnih vještina i sposobnosti pa se učenici koji imaju teškoća u tome razvojnom području korigiraju, dok se djeca koja vrlo rano počnu čitati i pisati ne prepoznaju kao skupina djece kojoj je također potrebna podrška i praćenje razvoja, a nerijetko i uključivanje u ranu intervenciju. Umjesto toga, djeca koja (pre)rano počnu čitati i pisati bivaju identificirana kao potencijalno darovita, ne vodeći računa o postojanju razvojne slijednosti u smislu usklađenosti razvojnih područja. Disharmonija jest indikator razvojnoga odstupanja, no ona se uglavnom utvrđuje kod snižene verbalne produkcije u kvantitativnome smislu. Kvalitativni pokazatelji odstupanja u jezično-govornome razvoju i komunikaciji nerijetko ostaju u drugome planu, što uz (pre)ranu pojavu vještina čitanja i pisanja može dovesti do neprepoznavanja i izostanka podrške. Uvidom u dostupnu literaturu vidljivo je postojanje interesa istraživača za pravovremenu identifikaciju razvojne disharmonije, no unutar nje slabo se propituju vještine čitanja i pisanja kao područja koja mogu biti u disharmoniji s drugim djetetovim vještinama i sposobnostima. Cilj je rada teorijski propitati čitanje i pisanje kao razvojna područja čija hipertrofija u ranome djetinjstvu može upućivati na postojanje razvojnoga odstupanja.

čitanje i pisanje, rana intervencija u djetinjstvu, razvojna disharmonija

nije evidentirano