hrvatski

Reprezentacije intimnosti u pjesništvu hrvatskih književnica 19. stoljeća

Polazeći od teorija koje naglašavaju sociokulturnu konstruiranost fenomena koji se drže sastavnicama ljudske intimnosti, odnosno subjektivnih i individualnih osjećaja i stavova (M. Foucault ; N. Luhmann ; E. Illouz), u radu se istražuju specifičnosti reprezentiranja intimnosti u pjesništvu prvih književnica novije hrvatske književnosti Ane Vidović (?-1879), Dragojle Jarnević (1812-1875) i Jagode Brlić (1827-94). Polazi se od teze da je u 19-ostoljetnom književno-kulturnom imaginariju hrvatskoga romantizma, u kontekstu kojega su se realizirale, ljubav jedan od temeljnih koncepata u oblikovanju i reprezentiranju osobnih, a u okviru njih i ženskih identiteta, i to u njihovoj izdvojenosti od društva, ali i u povezanosti s njime. U tekstovima dominiraju prikazi heteroseksualne romantične ljubavi, od promicanja ideala ljubavi kao čežnje za transcendentnim, isticanja (samo)afirmativnih i destruktivnih aspekata ljubavi, tematiziranja tabuiziranih oblika ljubavi (primjerice, izvanbračna, erotska ljubav, te ljubav prema nacionalnomu, vjerskom Drugom), do prožimanja ljubavnoga i nacionalno-domoljubnog diskursa te prikazivanja socioekonomskih pretpostavki koje utječu na ljubavne izbore i odnose. Pokazuje se kako su tematiziranja ljubavi u funkciji potvrđivanja pripadnosti nacionalnoj kulturi, ali i propitivanja ženskoga društvenog položaja unutar nje te se utvrđuje kako se kroz reprezentacije različitih ljubavnih odnosa (re)produciraju ali i podrivaju rodne hijerarhije, (re)afirmira patrijarhalni svjetonazor, ali i naznačuju emancipacijski potencijali (ženske) emotivne individualnosti i slobode. Tekstovi koji se analiziraju pokazuju kako je rani angažman žena u novijoj hrvatskoj književnosti bio uvjetovan postojećim patrijarhalnim okvirima, ali je istovremeno i destabilizirao orođenu dihotomiju javna, muška vs. privatna, ženska sfera, a književnice su se upisivale u i podrivale dominantni, maskulini književni diskurs, računajući također na potencijal vlastitih tekstova u oblikovanju ženske čitateljske publike.

hrvatske književnice, 19. stoljeće, romantizam, pjesništvo, ženski identiteti, intimnost, ljubav

nije evidentirano