hrvatski

Plivanje kao rekreacija – pogled iz kuta plivača adolescenata

Većina istraživanja povezana s motivacijom mladih sportaša odnosi se na aktivne sportaše, natjecatelje, koji od malih nogu pristupaju sportu i vrlo rano počinju s natjecanjima. U literaturi ima puno navoda o prednostima i nedostacima redovitog bavljenja sportom koje dovodi do niza pozitivnih i negativnih psihosocijalnih učinaka kod djece i adolescenata međutim rekreativni sport djece i mladih spominje se puno rjeđe. Također, literatura rijetko navodi kako bavljenje rekreativnim sportom djeluje u adolescentskoj dobi. S ciljem podizanja svijesti o važnosti rekreativnog bavljenja plivanjem u doba adolescencije, rad nam donosi pogled iz kuta plivača rekreativaca. Cilj ovog rada je provjeriti postoje li razlike u motivaciji, crtama ličnosti, samopoštovanju i prisutnosti simptoma ovisnosti o vježbanju s obzirom na spol, dob/školu i s obzirom na to imaju li plivači rekreativci brata/sestru plivača. Nadalje cilj je bio provjeriti postoji li povezanost motivacijskih varijabli s osobinama ličnosti, samopoštovanjem i dimenzijama ovisnosti o vježbanju. Uzorak čini 40 plivača, rekreativaca, u dobi od 12 do 18 g. U istraživanju su korišteni Upitnik motivacije za sudjelovanjem (PMQ14), BFI upitnik ličnosti (Big Five Inventory8 ), Revidirana skala samoprihvaćanja i samokompetentnosti (Self-liking/Self-competence ScaleRevised Version, SLCS-R31) i Skala ovisnosti o vježbanju (Exercise Dependence Scale-21, EDS-2118). Dobiveni rezultati pokazuju da su rekreativni plivači srednjoškolci emocionalno stabilniji od plivača osnovnoškolaca te da iskazuju više razine simptoma ovisnosti o vježbanju. Utvrđena je značajna povezanost nekih dimenzija motivacije s pojedinim dimenzijama ovisnosti o vježbanju: motivi vještine, statusa i afilijacije pozitivno su povezani sa svim dimenzijama ovisnosti o ORIGINALNI ZNANSTVENI RAD ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER Nekić J, Barić R: Plivanje kao rekreacija - pogled iz kuta plivača adolescenata 60 UVOD U 20. stoljeću govorilo se o važnosti i značaju tjelesne aktivnosti s ciljem održavanja i unapređenja zdravlja. Danas, u 21. stoljeću glavni zdravstveni problem je tjelesna neaktivnost3 . Posebno je zabrinjavajuća prevalencija nedovoljne tjelesne aktivnosti adolescenata. Istraživanje koje je uključilo 298 škola iz 146 zemalja i 1.6 milijuna učenika u dobi od 11-17 godina daje podatak da je 81% učenika nedovoljno aktivno 16. Nadalje, značajan dio svjetske populacije, 60%-85%, nije dovoljno tjelesno aktivan. Tjelesna aktivnost se smanjuje s godinama života, na žalost, već od najranije dobi ; tako je u Danskoj 90% dvanaestogodišnjaka tjelesno aktivno, dok je već sa 17 godina to njih tek 46% 33. Zdravstvene dobrobiti tjelesno aktivnog načina života tijekom adolescencije dobro su dokumentirane. Uključuju poboljšanu kardiorespiratornu i mišićnu kondiciju, zdravlje kostiju i kardiometabolizma te pozitivne učinke na stanje tjelesne težine. Trenutni dokazi sugeriraju da se mnoge od tih zdravstvenih dobrobiti prenose u odraslu dob. Postoji i sve veći broj dokaza koji ukazuju na pozitivan utjecaj tjelesne aktivnosti na kognitivni razvoj i prosocijalno ponašanje16. Razdoblje adolescencije se smatra izuzetno važnim za ljudski razvoj i ponašanje jer se obrasci ponašanja koji se javljaju tijekom ove faze često ponavljaju i u odrasloj dobi. Zbog toga je adolescencija izuzetno važna za razvoj motivacije za fizičku aktivnost34. Motivacija se definira kao pokretačka sila koja energizira i usmjerava ponašanje 28 tj. motivacija objašnjava početak, smjer, intenzitet i ustrajnost ponašanja10. Barić6 smatra da faktori motivacije u sportu igraju veoma važnu, a često i presudnu ulogu a da bi se smanjio rastući trend odustajanja djece od sportske aktivnosti ulaskom u pubertetsku dob, a često i ranije, nužno je steći uvid u njihovu strukturu motivacije, saznati koji su programi vježbanja djeci privlačni i zašto, zašto ulažu i zašto prestaju ulagati napor u sport i sl. Velikom broju djece koja pokazuju interes za plivanjem nije važno svakodnevno bavljenje tim sportom ; mnogi od njih se ne žele natjecati niti ozbiljno trenirati već ih trening privlači u rekreativnom smislu. Potreba za rekreacijom podrazumijeva uključivanje u razne sportske aktivnosti, organizacije ili klubove a cilj je sportske rekreacije unapređenje i održavanje psihičkih i fizičkih sposobnosti organizma kroz zabavu. Plivanje spada u bazične sportove, jedan je od najraširenijih sportova u svijetu, natjecateljski sport ali i omiljena rekreativna aktivnost. Takvo treniranje podrazumijeva tri do pet treninga tjedno u trajanju do 60 minuta. Plivanje uspješno zamjenjuje hodanje, trčanje, kao i druge oblike kretanja jer se plivanjem stječe brzina, snaga, izdržljivost i okretnost, tj. najvažnije psihofizičke osobine. Anatomsko-fiziološka vrijednost plivanja je u njegovom blagotvornom utjecaju na srce i krvotok, dišni sustav i ostale organe a stalne temperaturne promjene zraka i vode pospješuju termoregulaciju11. Programi sportske rekreacije oblikuju se kako bi omogućili uključivanje u programirano vježbanje od ranog djetinjstva, preko odrasle dobi, pa sve do duboke starosti. Prema Andrijašević i Jurakić4 cilj sportsko rekreacijskog programiranog vježbanja je da sudionici programa ostanu trajno u sustavu, steknu pozitivan odnos prema vježbanju i socijalnom okruženju te da svjesno utječu na podizanje kvalitete osobnog života, a time i svog okruženja. S obzirom na to da organizirani sport ima važnu ulogu u razvoju djece i adolescenata12, važno je da djeca i adolescenti izaberu sport kojim se vole i žele baviti. Plivanje je kao bazični sport čest izbor izvanškolskih aktivnosti kod djece i nižih i viših razreda osnovne škole vježbanju osim sustezanja. Također, utvrđena je pozitivna povezanost svih dimenzija motivacije s ekstraverzijom, a motivi status, fitnes i afilijacija pozitivno su povezani i s dimenzijom otvorenosti ka iskustvu. Postoji povezanost nekih osobina ličnosti s dimenzijama samopoštovanja: savjesniji, ugodniji i manje neurotični rekreativni plivači imaju više samopoštovanje. S obzirom na spol i na to ima li plivač/ica ili nema brata/sestru plivača nisu utvrđene značajne razlike između plivača/ica rekreativaca. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem mogu biti od pomoći u razumijevanju mladih plivača i njihovih „pokretača“ za vježbanje. Motiviranost za plivanje kao rekreativnu aktivnost treba biti poticaj za ulaganje u razvoj plivanja kao popularnog sporta za djecu i mlade.

rekreacija, plivanje, adolescenti, djeca, motivacija, crte ličnosti, ovisnost o vježbanju, samopoštovanje

nije evidentirano