hrvatski

Uspješno kognitivno starenje: Kako očuvati zdravlje mozga?

Iz biološke perspektive starenje je rezultat molekularnog i staničnog propadanja koje dovodi do postepenog slabljenja fizičkih i mentalnih kapaciteta te povećanog rizika za bolesti. Na psihološkoj i socijalnoj razini razvoj, a time i starenje, opisujemo kroz učenje i primjenu najrazličitijih informacija i vještina potrebnih za uspješno školovanje i obavljanje posla, zadovoljavanje vlastitih potreba i održavanje socijalne mreže. Stoga kada govorimo o uspješnom starenju, moramo uzeti u obzir, kako biološki uvjetovane procese, tako i životna iskustva i životni stil pojedinca. Normalno starenje, ono bez neuropatoloških promjena, različito utječe na pojedine kognitivne sposobnosti zbog različitih neuralnih promjena povezanih s tim sposobnostima. Tijekom starenja se zbog morfoloških promjena na neuronima smanjuje volumen različitih mozgovnih regija, a te se promjene povezuju s promjenama u kognitivnim procesima, posebice izvršnim funkcijama i pamćenju. Specifičnije, među kognitivnim sposobnostima koje se normativno mijenjaju s dobi najčešće se spominju brzina obrade informacija, potom izvršne funkcije i opseg radnog pamćenja – sve povezane s prefrontalnim regijama – što se ponajviše evidentira kao slabljenje sposobnosti fluidnog rezoniranja. U domeni dugoročnog pamćenja, gdje razlikujemo semantičko, epizodičko i nedeklarativno pamćenje, dobne su promjene najuočljivije u epizodičkom pamćenju koje pokazuje kontinuirano slabljenje kroz odraslu dob. Semantičko pamćenje je relativno stabilno do u vrlo kasnu dob, dok nedeklarativno (proceduralno) pamćenje ostaje gotovo nepromijenjeno kroz čitav životni vijek. Uspješno kognitivno starenje podrazumijeva održavanje sposobnosti što osigurava funkcionalnu neovisnost, svrhovitost i socijalnu povezanost te bolje suočavanje s kognitivnim slabljenjem. U literaturi se nailazi na različite kriterije određivanja uspješnog kognitivnog starenja, no možda je najbolji pokazatelj relativno održavanje kognitivnog statusa kroz srednju i stariju dob. Iako je uloga nasljeđa u domeni kognitivnih aktivnosti vrlo velika, kroz čitav životni vijek postoji prostor za razvijanje kognitivnih potencijala i njihovo održavanje. Životni stil i slobodne aktivnosti, bilo fizičke, intelektualne ili društvene, predstavljaju značajne odrednice uspješnosti kognitivnog starenja. Blagotvorni učinak životnog stila, koji podrazumijeva ulaganje u obrazovanje i složene svakodnevne aktivnosti, ima teorijsku osnovu u ideji kognitivne rezerve. Kognitivna rezerva predstavlja akumulaciju iskustava, vještina i znanja koje doprinose boljem kognitivnom funkcioniranju u prisustvu različitih neuralnih promjena. Formalno obrazovanje, posebno njegova zahtjevnost i duljina, imaju zaštitni utjecaj na mentalni status u starijoj dobi. Čitanje te učenje i govorenje stranih jezika, igranje društvenih igara i rješavanje križaljki, primjer su kognitivno zahtjevnijih aktivnosti koje upražnjavane tijekom života doprinose stvaranju kognitivne rezerve. Utjecaj fizičke aktivnost na kognitivno starenje vidljiv je kroz prevenciju bolesti, ali i bolje socijalne kontakte. Starijim se osobama preporuča uključivanje u primjerene programe odmjerenih, ali opet izazovnih i angažirajućih aktivnosti, koje na kogniciju djeluju povoljnije od izoliranih aerobnih vježbi. Široka društvena mreža i krug prijatelja povezani su sa smanjenim rizikom od demencije i boljim pamćenjem, dok je usamljenost povezana s povećanim rizikom za razvoj demencije. Istraživanja poticajne okoline pokazuju kako su zahtjevniji i izazovniji zadaci oni koji će naše kognitivno funkcioniranje održati do u kasnu dob. Kognitivni trening je intervencija u obliku strukturiranih vježbi usmjerenih na različite kognitivne sposobnosti, utemeljena na ideji plastičnosti i reorganizacije mozga. Treningom se „puni“ kognitivna rezerva čime se organizam osnažuje za suočavanje s normativnim, ali i nenormativnim dobnim promjenama. Kognitivne treninge obično dijelimo u četiri šire kategorije: strateške, multimodalne, kardiovaskularne i procesne treninge. Strateški treninzi su kratke intervencije u kojima sudionici dobivaju uputu za korištenje mnemotehnika i strategija u obavljanju zadataka. Multimodalni treninzi su složenije intervencije ili životne promjene koje kombiniraju kognitivni trening s drugim intervencijama (npr. fizičkom i socijalnom aktivnošću). Kardiovaskularni treninzi, na primjer treninzi snage ili različitih rekreativnih aktivnosti (joga, ples) – također djeluju pozitivno na kognitivne funkcije. Procesni treninzi ciljani su na specifični kognitivni proces (npr. radno pamćenje) i sastoje se od intenzivnog programa vježbanja određenog zadatka. U poglavlju su detaljnije raspravljene prednosti i nedostaci pojedine vrste treninga.

kognitivno starenje, kognitivni trening, kognitivna rezerva, intervencije

poglavlje u udžbeniku