hrvatski

Longitudinalno istraživanje uloge karijerne prilagodljivosti u zapošljavanju diplomanata različite objektivne zapošljivosti

Teorija konstrukcije karijere i model konstrukcije karijere kroz prilagodbu (Savickas, 2013) predviđaju da bi pojedinci koji imaju razvijene resurse karijerne prilagodljivosti trebali biti uspješniji u karijernim zadacima, pa tako i u procesu traženja posla nakon završetka studija. Pritom bi samoefikasnost u traženju posla mogla biti medijator odnosa između karijerne prilagodljivosti te percipirane zapošljivosti i uspjeha u traženju posla. No, dosadašnja istraživanja u ovom području uglavnom zanemaruju kontekstualne okolnosti u kojima se proces traženja posla odvija. S obzirom da diplomanti nemaju iste prilike na tržištu rada, cilj ovog istraživanja je bio provjeriti je li mehanizam putem kojeg karijerna prilagodljivost djeluje na njihovu stvarnu i percipiranu zapošljivost jednak za diplomante koji su završili studijske smjerove različite objektivne zapošljivosti. Istraživanje je provedeno online u tri točke mjerenja međusobno udaljene šest mjeseci. Druga i treća točka mjerenja su provedene tijekom pandemije bolesti COVID-19. Pokazatelji objektivne zapošljivosti temeljili su se na dokumentu ""Preporuka za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja"" (HZZ, 2019). U istraživanju je sudjelovalo 688 diplomanata, od kojih je 31, 54% završilo studijski smjer visoke objektivne zapošljivosti, a 68, 46% je završilo studijski smjer niske i umjerene objektivne zapošljivosti. Multigrupne analize na autoregresijskim križnim modelima provedene su u Mplus 8.5 statističkom programu. Rezultati su pokazali da karijerna prilagodljivost nije bila značajan prediktor uspjeha u traženju posla i percipirane zapošljivosti, kao ni samoefikasnosti u traženju posla kod nijedne od grupa objektivne zapošljivosti. No, ustanovljeno je da se kod različitih grupa objektivne zapošljivosti javljaju različiti efekti. Kod diplomanata niske i umjerene objektivne zapošljivosti percipirana viša zapošljivost predviđala je izraženiju samoefikasnost u traženju posla i samoefikasnost u selekcijskom intervjuu. Kod diplomanata visoke objektivne zapošljivosti samo je viša samoefikasnost u selekcijskom intervjuu predviđala izraženiju karijernu prilagodljivost. Dobiveni nalazi nisu u skladu s modelom konstrukcije karijere kroz prilagodbu, no impliciraju važnost istraživanja procesa zapošljavanja na različitim grupama objektivne zapošljivosti.

karijerna prilagodljivost ; samoefikasnost ; percipirana zapošljivost ; objektivna zapošljivost ; diplomanti

nije evidentirano