hrvatski

Liturgijski predmeti od srebra iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća izrađeni u venecijanskim i zadarskim radionicama sačuvani u župi Bibinje

Župa sv. Roka u Bibinjama posjeduje znatan broj umjetnički oblikovanih liturgijskih predmeta izrađenih od srebra u različitim zlatarskim tehnikama. Glavnina ovih predmeta izložena je u zbirci postavljenoj u crkvi sv. Ivana Krstitelja. U radu se obrađuje liturgijsko posuđe izrađeno u venecijanskim i manjim dijelom u zadarskim zlatarskim radionicama u razdoblju od 17. do početka 19. stoljeća. Umjetnički oblikovano liturgijsko posuđe izrađeno u venecijanskim zlatarskim radionicama brojan je i neizostavan dio crkvenih inventara duž istočne jadranske obale. Iako je riječ o manjoj količini predmeta, na primjercima iz Bibinja je, uz državne, prepoznat velik broj različitih kontrolnih i radioničkih žigova. Uočeni su žigovi radionice »Orso« koja je djelovala kroz 16. i 17. stoljeće a radi se o jednoj od najvažnijih venecijanskih zlatarskih radionica, zatim radionice »Scudo« aktivne u 16. i 17. stoljeću te radionice »alla Samaritana« aktivne krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Od kontrolnih žigova uočeni su oni zlatara Gaspara Balbija (aktivan između 1636. i 1695. godine), zatim Zuanne Piera Grappiglie (1727.– oko 1802.), Anzola Castellija (1662.–1710.), Zuanne Premude (1696.–1749.) i Zuanne Cottinija (1662.–1736.) te kontrolne i majstorske punce za sada neznanih zlatara. Na obrađenim predmetima uočene su osobine i upotreba ukrasnih motiva karakterističnih za venecijansku zlatarsku umjetnost iz razdoblja baroka. Kako se u pravilu radi o standardiziranim radioničkim proizvodima najčešće se ti motivi i oblici ponavljaju, kombiniraju i preslaguju po istom ili sličnom ključu. Pojedini predmeti odlikuju se oblikovnim i dekorativnim posebnostima na temelju kojih ih je moguće svrstati u određene tipske skupine. Manji dio liturgijskog posuđa izloženih u zbirci u crkvi sv. Ivana Krstitelja na temelju stilskih odlika i utisnutih žigova pripisan je zadarskim zlatarima. Prema dosadašnjim istraživanjima broj zlatara u Zadru tijekom 17. i 18. stoljeća bio je ujednačen i stalan što znači da nije bilo izrazitijih lomova i prekida njihove djelatnosti. Bili su organizirani u svoju bratovštinu vezanu uz crkvu sv. Šime gdje je vodila brigu o oltaru sv. Križa. Njihove su se usluge odnosile su se podjednako na izradu ili popravke nakita i liturgijskih predmeta ili izradu različite procjena. Predmete iz ovoga razdoblja koje pripisujemo zadarskim zlatarima po svojoj općoj formi prate stilska onodobna strujanja i venecijanske modele karakteristične za pojedine predmete a prepoznajemo ih po ponešto ukrućenijem i nesigurnijem oblikovanju ljudskih likova te dekorativnih motiva. Neki od ovih predmeta označeni su utisnutim puncama sastavljenim od inicijala koje prepoznajemo kao autorske oznake. U tekstu se u širem kontekstu analiziraju i predmeti označeni puncama zadarskih zlatara iz 19. stoljeća Martina Radmana i Michelea Fasola. Raspravlja se i o mogućem značenju punci u obliku »poprsja sv. Stošije« i slova »Z« koje se smatraju zadarskim puncama. U radu se donose podaci i o manje poznatim zadarskim zlatarima Giacomu Cainelliju i Micheleu Fantinatu. Svi oni svjedoče da je lokalna zlatarska proizvodnja i u 19. stoljeću, bez obzira na uvoz predmeta iz većih umjetničkih središta, još uvijek bila značajna te da su domaći naručitelji i u svojem gradu mogli pronaći dovoljno kvalitetne majstore. Tako je i kroz 19. stoljeće zadržan kontinuitet djelovanja domaćih zlatara i njihovih radionica čime je, iako u skromnijoj mjeri, ipak nastavljena bogata tradicija zadarskog zlatarstva iz ranijih stoljeća.

Bibinje, liturgijski predmeti od srebra, Venecija, Zadar, Dalmacija

nije evidentirano