hrvatski

Kako razumjeti lako: Jednostavan jezik

Pojam pristupačne komunikacije sve je više istraživački aktualan (Maaß, 2020). Nastoje se pronaći najučinkovitiji načini prijenosa informacija i prevladavanja komunikacijskih zapreka (DeVito, 2014 ; Kraljević i Vilović, 2019 ; Rink, 2020). Stoga se u današnje vrijeme sve više ističe važnost jednostavnog jezika (engl. Easy language) kao jezične prilagodbe koja olakšava čitanje i razumijevanje pročitanog (IFLA, 2010 ; Lenček i Kuvač Kraljević, 2021). Svakodnevno prisutna stručna terminologija (tehnička uputstva, liječnički nalazi, pravni dokumenti i sl.) nerijetko je „jezično neprohodna“ za pojedine skupine korisnika (osobe s jezičnim poremećajima, disleksijom, oštećenjem vida/sluha ili starije osobe i one koji primaju poruke na jeziku koji im nije materinski – imigranti). Zato je izuzetno važno prepoznati takve poruke, vrstu jezične zapreke u njima i ukloniti ih te omogućiti razumijevanje i ispravno dekodiranje upućene poruke. Dugogodišnji stručni (Lenček, 2010 ; Lenček, 2012) i, oni noviji, istraživački napori (Lenček i Kuvač Kraljević, 2021 ; Lenček i Kuvač Kraljević, 2022) u području jednostavnog jezika u Republici Hrvatskoj vezani su posebno uz populaciju osoba s disleksijom. Uzevši u obzir da je disleksija jezično utemeljen poremećaj (Snowling, 2013), jasno je da upravo ova skupina korisnika pokazuje veliku potrebu za prilagodbama na jednostavan jezik. U skladu s teorijskim postavkama, a zbog manjka podataka o jednostavnom jeziku i pristupačnoj komunikaciji (Hansen – Schirra i Maas, 2019), cilj je ovog rada prikazati postavke prevođenja jezično složenih pisanih poruka iz javnog diskursa na jednostavan jezik na dva tekstovna predloška. Svrha je rada ukazati na vrijednost jednostavnog jezika u domeni javne komunikacije i obrazovnih sadržaja, te mogućnosti njegove šire primjene za različite skupine korisnika. Rezultati prevođenja na jednostavan jezik ukazali su na potrebu istovremene provedbe različitih jezičnih (sintaktičkih i semantičkih promjena) te grafičkih prilagodbi i postavki u funkciji jezika. Prilagođavanje zahtijeva visoku razinu znanstvenog i stručnog poznavanja osobitosti populacije kojoj je tekst namijenjen kao i obilježja jezika u funkciji komunikacije, primjerice: koje vrste rečenica su suviše složene za jezičnu obradu kod osoba s disleksijom, koje riječi nisu informativne ili su zbunjujuće, koji fontovi su teško čitljivi. Primjena jednostavnog jezika osigurava dostupnost informacije za korisnika i omogućava njegovo djelovanje.

pristupačna komunikacija ; jednostavan jezik ; disleksija

nije evidentirano