hrvatski

Kronična urtikarija kao pokazatelj kolangiokarcinoma - prikaz slučaja iz ordinacije obiteljske medicine

Uvod s ciljem: Kronična urtikarija predstavlja velik izazov u liječenju u ordinacijama obiteljske medicine s obzirom na to da se u 75 % slučajeva uglavnom radi o idiopatskim urtikarijama. Preostali dio odnosi se na alergijske i infektivne uzročnike, endokrinopatije, autoimune bolesti, ali rijetko i na maligne bolesti. Karakterizira ju osip u obliku eritematoznih plakova praćen svrbežom koji traje u razdoblju od šest tjedana i više. Prema smjernicama Europskog društva za alergologiju i kliničku imunologiju i srodnih društava iz područja alergologije (EAACI/GA2LEN/ EDF/WAO), u svakog pacijenta s kroničnom urtikarijom potrebno je isključiti diferencijalne dijagnoze, procijeniti aktivnost bolesti te identificirati temeljne uzroke. Kolangiokarcinom je rijedak maligni tumor s incidencijom od samo 2 %. Cilj ovog prikaza slučaja jest upozoriti na kompleksno razmišljanje o kroničnoj urtikariji, koja u podlozi može imati ozbiljnu i tešku malignu bolest, osobito u pacijenata s pridruženim komorbiditetima, što dodatno otežava pristup u ranoj detekciji i racionalnom odlučivanju. Prikaz slučaja: Žena u dobi od 72 godine, umirovljenica, udana, živi sa suprugom i dva sina, ne puši, ne konzumira alkohol. Unazad deset godina dijabetičar i hipertoničar, a unazad sedam godina liječi se zbog osteoartritisa šaka. U kroničnoj terapiji uzima kombinaciju perindopril/amlodi- pin 5/5 mg, metformin 1000 mg 1, 0, 1 i naproksen-natrij 550 mg 1, 0, 1. Adipozne građe (indeks tjelesne mase 31 kg/m2). Javlja se u ambulantu obiteljske medicine zbog osipa po tipu urtikarije, zbog čega je nakon detaljno uzete anamneze i fizikalnog pregleda zbrinuta ambulantno parenteralno kortikosteroidom i antihistaminikom uz nastavak terapije antihistaminikom u kućnim uvjetima te kontrolni pregled nakon tri do pet dana. S obzirom na minimalnu regresiju kožnih promjena na sljedećim kontrolama (7. i 14. dana) upućena je dermatologu koji tegobe shvati kao scabies te ordinira terapiju. S obzirom na to da su tegobe i dalje trajale uz intenzivan svrbež i nakon četiriju tjedana, ordinira se prošireni laboratorij i postavi sumnja na paraneoplastički sindrom. Po dospijeću nalaza, mirnih upalnih parametara, patološkog hepatograma, neregulirane glikemije, uz porast tumorskih markera (CEA 980, 4 μg/L, Ca-19, 9 550 kIU/L, LDH 450 U/L). Pacijentica se uputi na proširenu dijagnostičku obradu, prezentira gastroenterologu i onkologu, koji preporuče transabdominalni ultrazvuk abdomena, potom magnetsku rezonanciju jetre, te se postavi dijagnoza kolangiokarcinoma. Pacijentica se dalje uputi na multidisciplinarni tim i liječenje uz podršku obiteljskog liječnika. Rasprava: Kronična urtikarija velik je izazov obiteljskom liječniku u ambulantnom radu jer zahtijeva kompleksno razmišljanje, osobito u slučaju pacijenata starije dobi s pridruženim komorbiditetima. Liječnik obiteljske medicine ima važnu ulogu u racionalnom odlučivanju i pravilnom usmjeravanju na dodatne specijalističke preglede s ciljem konačne potvrde bolesti, osobito u slučaju sumnje na malignu bolest. Uza sve to, educira pacijente o nastavku života s malignom bolesti, o potrebi onkološkog liječenja i prijavi pokazatelja pogoršanja bolesti te pruža psihološku podršku cijelo vrijeme. Zaključak: Utvrđivanje uzroka kronične urtikarije teško je i ponekad gotovo nemoguće. To otežava specifično liječenje i stvara frustracije kod pacijenta i liječnika. Svaka nespecifična i dugotrajna urtikarija zahtijeva detaljnu obradu. Iako se kolangiokarcinom može prezentirati nespecifičnom kliničkom slikom, i kronična urtikarija može biti znak prve manifestacije bolesti. Potrebno je više provoditi edukacije o rijetkim malignim bolestima jer one zahtijevaju multidisciplinarni pristup. Pacijenti s većim brojem komorbiditeta predstavljaju poteškoće u ranom prepoznavanju zbog preklapanja kliničke slike.

kronična urtikarija ; kolangiokarcinom ; komorbiditet ; smjernice

nije evidentirano