hrvatski

Teme dijaloga u listu Glas Koncila (1963.-1972.)

Autor rada, na temelju analize sadržaja Glasa Koncila i relevantne literature, prikazuje i analizira pisanja toga lista u prvih deset godina njegova postojanja (1963. – 1972.) na temu dijaloga, kao i nastojanja toga lista da u Crkvi i društvu taj dijalog pokrene. Kako je u radu prikazano, u tom je svom nastojanju Glas Koncila bio motiviran Drugim vatikanskim koncilom i drugim dokumentima povezanima s koncilskom obnovom, osobito enciklikom Ecclesiam suam (1964.) pape Pavla VI., prema kojima je dijalog potrebno pokrenuti i unutar Crkve, i s drugim Crkvama i vjerskim zajednicama te s onima koji ne vjeruju. List je pritom u više navrata objašnjavao smisao i preduvjete istinskoga dijaloga u Crkvi i društvu, te je i stupao u dijalog s pripadnicima i predstavnicima različitih vjerskih i društvenih skupina, osobito s predstavnicima vjerskih zajednica koje su djelovale u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji, kao i s predstavnicima i promicateljima tada vladajućeg marksističkog svjetonazora. Taj je dijalog na stranicama lista osobito bio vidljiv u drugoj polovici 1960-ih godina, da bi početkom 1970-ih, a osobito od kraja 1971. godine – zbog društvenih i političkih promjena te ponovnog jačanja državne represije prema Crkvi, pa i Glasu Koncila – znatno posustao. Kako se u radu naznačuje, u to je vrijeme, po svemu sudeći, uredništvo lista procijenilo kako za dijalog s vladajućima više nema pravih preduvjeta, dok za nastavak unutarcrkvenog dijaloga, koji je dovodio i do brojnih podjela i napetosti unutar Crkve, zbog „vanjske ugroze“ i ponovne potrebe „homogenizacija“, više nije pogodno vrijeme. Ipak, kako se zaključuje, ta su nastojanja Glasa Koncila bila i ostala prepoznata kao vrijedan pokušaj uspostave dijaloga u Crkvi i tadašnjemu društvu.

Glas Koncila ; dijalog ; Crkva ; društvo ; Drugi vatikanski koncil

nije evidentirano