hrvatski

Povezanost pokazatelja situacijske uspješnosti s rezultatom u setovima odigranim prema službenim i eksperimentalnim odbojkaškim pravilima

Svrha ovog istraživanja je utvrditi povezanost pokazatelja situacijske uspješnosti izvedbe pet faza odbojkaške igre s rezultatom u setovima odigranim prema službenim i prema eksperimentalnim odbojkaškim pravilima te utvrditi razlike u navedenoj povezanosti nakon promjene pravila. Uzorak entiteta za istraživanje predstavlja 80 setova od kojih je 40 odigrano prema službenim pravilima 2011. i 2012. godine, a 40 prema eksperimentalnim pravilima 2013. godine u Europskoj ligi za muškarce. Sa svake utakmice slučajnim odabirom analiziran je po jedan set. Skup varijabli je sastavljen od šest varijabli. Pet varijabli su koeficijenti uspješnosti pet faza odbojkaške igre, servisa, prijema servisa, smeča, bloka i obrane polja. Koeficijenti uspješnosti procijenjeni su na Likertovoj skali od 1 do 4 gdje 1 predstavlja minimalnu, a 4 maksimalnu vrijednost. Šesta varijabla je rezultat u setu. Rezultat u setu je definiran kao relativna bodovna razlika, odnosno bodovna razlika je podijeljena sa ukupnim brojem bodova u setu. Prema deskriptivnim pokazateljima (službena pravila) smeč je faza odbojkaške igre koja ima najveći koeficijent uspješnosti te iznosi 3, 04. Iza njega slijedi prijem servisa sa gotovo podjednakim vrijednostima (2, 98), zatim blok (2, 29) pa servis (2, 14), dok je najniži koeficijent uspješnosti zabilježen u obrani polja i iznosi 1, 95. Svih pet faza odbojkaške igre kod setova odigranih prema eksperimentalnim pravilima ima gotovo podjednake koeficijene uspješnosti kao i kod službenih pravila. Od najvećeg prema najmanjem iznose: smeč (3, 07), prijem servisa (2, 98), blok (2, 32), servis (2, 14) i obrana polja (1, 97). Sa strukturalnog aspekta, prema eksperimentalnim pravilima bilo je ukupno 14, 6 do 18, 9 % manje izvedenih tehničkih elemenata. To je u skladu sa prosječnih 16, 7 % manje nadigravanja u jednome setu. Regresijskom analizom je utvrđeno da i prema službenim (R = 0, 89 ; R2 = 80 %) i prema eksperimentalnim pravilima (R = 0, 85 ; R2 = 73 %) postoji visoka i gotovo podjednaka povezanost faza odbojkaške igre s rezultatom u setu. Prema službenim pravilima smeč objašnjava najviše varijance rezultata u setu kao kriterija (32, 6 %), slijedi mu servis (17, 0 %) pa obrana polja (12, 8 %) i prijem servisa (11, 8 %) te na kraju blok sa svega 5, 4 %. Razlike u povezanosti pokazatelja situacijske uspješnosti faza odbojkaške igre s rezultatom između dvaju pravila nisu utvrđene. Povezanost interakcija pravila i koeficijenata uspješnosti bloka te obrane polja s rezultatom se zbog veličine razlika u povezanosti s rezultatom između dvaju pravila pokazala statistički značajnim, no navedene interakcije nisu statistički značajno povećale udio objašnjene varijance rezultata te time slijedi da razlike u pravilima niti nisu statistički značajne. Povezanost koeficijenta uspješnosti bloka s rezultatom se povećala, a obrane polja smanjila. Udio zajedničke varijance bloka i rezultata se povećao sa 5, 4 % na 17, 2 %, a obrane polja smanjio sa 12, 8 % na 4, 6 %. U setovima odigranim prema eksperimentalnim pravilima dodatno se smanjila povezanost s rezultatom onih faza odbojkaške igre kojima se ne mogu osvojiti bodovi te isto tako ravnomjernije rasporedila važnost između onih kojima se može, smanjivši važnost smeča, a povećavši važnost prvenstveno bloka, ali i servisa. Upravo je promjena taktike ekipa uslijed pritiska postizanja veće bodovne razlike u ranijim fazama seta mogla uzrokovati ovakvu pojavnost.

odbojka ; pravila ; faze igre ; situacijska uspješnost

nije evidentirano