hrvatski

Primjena morfologije i morfometrije otolita za identifikaciju patarača Lepidorhombus spp. u srednjem istočnom dijelu Jadranskog mora

Lepidorhombus boscii (Risso, 1810) i Lepidorhombus whiffiagonis (Walbaum, 1792) pripadaju obitelji Scophthalmidae. U Sredozemnom moru rasprostranjeni su u središnjem i zapadnom dijelu, a u Jadranskom moru u srednjem i južnom dijelu. Obje vrste su bentičke, žive na mekom dnu i karakteristične su po plosnatom tijelu i očima na lijevom boku. Morfologija i morfometrija otolita predstavljaju koristan alat za identifikaciju vrsta riba i određivanje starosti. Nadalje, otoliti su povezani s ontogenetskim promjenama i prostorno-vremenskim migracijama, ali također imaju veliki utjecaj na ribarstvenu znanost. Morfologija i oblik sagitalnih otolita dviju vrsti patarača, L.boscii i L. whiffiagonis uspoređeni su pomoću deskriptivnih morfoloških znakova (oblik otolita te dužina i širina lijevog i desnog otolita) i Wavelet koeficijenata. Razlike u obliku otolita ispitane su linearnom diskriminantnom analizom (LDA). Prva os diskriminacije objasnila je 66, 6% razlike među grupama, a druga 28, 5%. Klasifikacija otolita na temelju LDA pokazala je da se u 79, 5% slučajeva otolit može točno svrstati u pripadajuću grupu samo na temelju oblika. Odnosi između morfometrijskih parametara otolita (dužina i širina) i veličine ribe (ukupna duljina) opisani su modelima linearne regresije. Za L. boscii najveća pozitivna korelacija pronađena je između širine desnoga otolita i ukupne duljine tijela (R2 = 0, 82), a za L. whiffiagonis između duljine lijevoga otolita i ukupne duljine tijela (R2 = 0, 39).

Lepidorhombus, patarače, otoliti, oblik otolita

nije evidentirano