hrvatski

Izazovi pred istraživačkim metodologijama u vizualnoj komunikaciji

Grafičko je inženjerstvo zrela struka sa bogatim setom alata za kvantitativnu izmjeru i kontrolu kvalitete grafičkih reprodukcija, no kroz zadnjih se nekoliko desetljeća javila potreba za osmišljanjem novih alata koji bi ne samo pomagali u kontroli reprodukcije, već i u organizaciji i distribuciji grafički oblikovanih sadržaja. Kada se ulaskom u informacijsko doba pažnja preusmjerila sa pitanja upravljanja oblicima poruka (formati, materijali, obojenja, dosljednost prikaza, tehnologije oblikovanja i pripreme, ekonomične reprodukcije i sl.), na pitanja omogućavanja prenošenja informacijskih vrijednosti preko grafičkih proizvoda, brzo se pokazalo da ustaljene metode propitivanja valjanosti proizvoda, premda zadovoljavaju malen segment nužnih uvjeta za ostvarivanje uspješne komunikacije, ne mogu s nikakvim stupnjem pouzdanosti jamčiti konačan uspjeh, neovisno o sadržaju kojeg se oblikuje i reproducira. Tu procjenu su mogli donositi jedino dizajneri i tehnolozi na temelju iskustvom stečenih stručnih znanja. Danas je razvojem i dostupnošću informatičkih tehnologija grafička produkcija velikim dijelom prešla u ruke laika, a njihovi se proizvodi zajedno sa onim stručnima gomilaju u fizičkim i digitalnim arhivima, otkuda se i distribuiraju vođeni sustavima za preporuke sadržaja. Zbog plodnosti te produkcije, više nije moguće odluke o vrsti i pretpostavljenoj valjanosti sadržaja donositi ljudskim radom. U zadnja su se dva desetljeća razvili brojni mehanizmi potpomognutog oblikovanja, razvrstavanja i dohvaćanja sadržaja temeljenih na algoritmima dobivenim tehnikama strojnog učenja, a vođenih pretežno od strane statističara i informatičara, ali uspješnost tih algoritama ostaje upitna i privlači brojne društvene, znanstvene i zakonodavne kritike. Statistički su se pristupi pokazali onoliko korisnima koliko su stručno postavljeni pokusi kojima se uzorci za analizu prikupljaju. Rad će iznijeti pregled suvremenih pristupa provjeri kvalitete i informacijske vrijednosti grafičkih proizvoda, te iznijeti prijedloge kako na temelju uobičajenih grafičkih stručnih znanja osvijestiti mjesta dosadašnjih sputavanja te pristupiti problemima uzorkovanja s ciljem uspostavljanja temelja za razvoj algoritma koje bi se moglo iskreno nazvati informacijskim tehnologijama.

vizualna komunikacija, kontrola kvalitete, metodologija uzorkovanja, strojno učenje, računalni vid

nije evidentirano