hrvatski

Djela iz logike u Hrvata tijekom 19. stoljeća

U radu su istraženi sadržaj i obilježja zasebnih djela iz logike koja su tijekom 19. stoljeća napisali hrvatski mislioci. U tom su razdoblju sljedeća devetorica hrvatskih logičara napisala ili priredila jedanaest djela koja su posvećena toj filozofskoj disciplini: Pietro Bottura (1779– 1861), Vatroslav Bertić (1818–1901), Juraj Pulić (1816–1883), Vinko Pacel (1825–1869), Josip Glaser (1842–1920), Gjuro (Đuro) Arnold (1853–1941), Albin Nađ (1866–1901), Gavro Manojlović (1856– 1939) i Franjo Marković (1845–1914). Sva njihova djela pripadaju žanru udžbenikā ili skripata namijenjenih za srednjoškolsku ili fakultetsku nastavu iz logike. U tim je djelima prevladavala građa koja pripada tradicionalnoj logici, ali je prisutan i sadržaj koji pripada matematičkoj logici. Zamjetna su i druga tada suvremena nastojanja, posebice ona koja se odnose na teorije suda. Polovicom stoljeća uočljivi su i elementi logičke semiotike, koja je postala aktualna tek u narednim desetljećima. Djela iz logike iz pera hrvatskih mislilaca iz 19. stoljeća otkrivaju i bogatstvo logičkih koncepcija zastupanih u njima, a svjedoče i o njihovim prožimanjima. Kada se radi o uže logičkim problemima, u hrvatskoj logičkoj baštini tog razdoblja prevladavala je korespondencijska teorija istinitosti. Uz to, hrvatski su logičari iskazivali upućenost u povijest logike, ali i u nauk suvremenikā, pri čemu su zamjetne i afirmacija i negacija. Osim toga, u svojim su djelima inovirali logičke sadržaje koji su itekako zastupljeni u hrvatskoj logičkoj literaturi 20. i 21. stoljeća. Osmišljavali su i nova terminološka rješenja za logiku na hrvatskom jeziku, koja su u manjoj mjeri prihvaćena i primjenjivana u kasnijim djelima. Na kraju, u svojim su djelima uspostavili metodičko- didaktičke standarde za učenje i poučavanje logike. Iz tih zaključaka proizlaze i obilježja devetnaestostoljetne hrvatske logike. Označena je usustavljivanjem građe u okviru srednjoškolske i fakultetske literature. Utjecala je na hrvatsku logiku iz 20. i dosadašnjeg dijela 21. stoljeća, jer je znatan dio njezine građe bio okosnica kasnijih udžbenika iz tradicionalne logike. Uz to, obilježena je traganjem za hrvatskim terminološkim rješenjima za logičke internacionalizme. Unatoč tome što su malobrojna od tih rješenja primjenjivana u kasnijim djelima, ipak su bila podstrek koji je rezultirao uspostavljanjem logičke terminologije na hrvatskom jeziku. Devetnaestostoljetna hrvatska logika pratila je razvojne smjerove europske logike tog razdoblja, postavila je temelje logike na nacionalnom jeziku te je uvelike doprinijela razvitku i prepoznatljivosti logike u Hrvatskoj.

filozofija, logika, hrvatska filozofska baština, hrvatska logička baština, djela iz logike, 19. stoljeće

The thesis explores the content and characteristics of separate works on logic written by Croatian thinkers during the 19th century. During this period, the following nine Croatian logicians wrote or prepared eleven works dedicated to this philosophical discipline: Pietro Bottura (1779–1861), Vatroslav Bertić (1818–1901), Juraj Pulić (1816–1883), Vinko Pacel (1825–1869), Josip Glaser (1842–1920), Gjuro (Đuro) Arnold (1853– 1941), Albin Nađ (1866–1901), Gavro Manojlović (1856–1939) and Franjo Marković (1845–1914). All their works belong to the genre of textbooks or manuscripts intended for secondary school or university teaching. The works were dominated by the material belonging to traditional logic, with a special emphasis on its scopes derived from the teachings of German, but also English and French logicians from the 18th and the 19th centuries. There is also content that belongs to mathematical logic, firstly only in hints in Bertić’s work and then in the form of criticism in Marković’s manuscript, while it is fully evident in Nađ’s textbook in the Italian language. Besides mathematical logic, other