hrvatski

“Miruj, miruj, srce moje”: Prilog istraživanju glazbe u (diskografski posredovanoj) izvedbi

Franjo Kuhač je u Ilirskim glazbenicima dokumentirao, a u Južno-slovjenskim narodnim popievkama objavio jedanaest pjesama za koje mu je sam Pajo Kolarić potvrdio da ih je on spjevao. Ovaj članak slijedi put tih pjesama u diskografski posredovanim izvedbama i komparativno u terenskim zapisima. Ukupno je riječ o tridesetak diskografskih zapisa, koji se svi odnose na pjesmu “Miruj, miruj, srce moje”, te su ovim radom podrobno dokumentirani na temelju konzultiranja niza raznorodnih izvora. Osim obrazlaganja pojedinih problema u istraživanju diskografske industrije i diskografskih izdanja, u radu se iznose osnovne karakteristike zvučnih zapisa ove pjesme u njihovom povijesnom slijedu te se detektira važnost Marka Novosela za njezino diskografsko oživljavanje u drugoj polovici 1960-ih, povezivanje s iseljeničkom zajednicom u SAD i uvođenje tamburaške pratnje. S druge strane, usporedba s terenski dokumentiranim izvedbama ostvarenima mimo diskografske industrije osvjetljava standardizacijske komponente i jedne i druge sfere – diskografske industrije u smislu fiksiranosti napjeva, a terenskog dokumentiranja u smislu marginalnog statusa urbane glazbe inspirirane stranim predlošcima, kojoj pripada i “Miruj, miruj, srce moje”. S treće je strane naznačeno nadovezivanje diskografskih izdanja na popularne pjesmarice u kojima se pak ova pjesma našla lancem preuzimanja od prvotnog Kuhačevog zapisa.

diskografska industrija, snimka, glazbena izvedba, terenska izvedba, Pajo Kolarić, Franjo Kuhač, Hrvatska

nije evidentirano