hrvatski

Kontekstualni čimbenici uspješnog dijeljenja znanja

Suvremena poduzeća djeluju u dinamičnom okruženju koje zahtijeva konstantno prilagođavanje, odnosno unapređivanje organizacijskog znanja. Nedavna pojava pandemije COVID-19 u kratkom je razdoblju iz temelja promijenila način na koji poduzeća posluju, što u prvom redu implicira brzo usvajanje novih znanja. Da bi se znanje učinkovito koristilo, bitno je njime racionalno upravljati pa upravljanje znanjem privlači sve veću pozornost istraživača od kraja prošloga stoljeća. Upravljanje znanjem idejno se nadovezuje na koncept intelektualnog kapitala i potrebu njegova mjerenja. Pritom je bitno naglasiti kako je znanje jedino dobro čija se vrijednost trošenjem multiplicira, što osigurava koristi i za davatelja i za primatelja znanja. Riječ je o kompleksnom organizacijskom fenomenu koji nije jednoznačno definiran, no postoji konsenzus glede činjenice da dijeljenje znanja predstavlja jednu od glavnih faza upravljanja znanjem. Dijeljenje znanja dvosmjeran je proces koji se sastoji od davanja i primanja znanja, čije se teorijsko uporište može pronaći u teoriji društvene razmjene. Proces dijeljenja znanja podložan je određenim kontekstualnim čimbenicima. U ovom će se radu prezentirati rezultati autorskih dostignuća i sinergijski učinak organizacijske kulture i informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) kao čimbenika koji pospješuju dijeljenje znanja, a čiji je utjecaj dodatno pojačan podrškom vrhovnog menadžmenta. Organizacijska kultura mora biti razvijena na način da u zaposlenicima potiče želju za kontinuiranim učenjem, unapređivanjem i rastom. Informacijsko-komunikacijske tehnologije moraju biti u funkciji olakšanog pristupa znanju, posebice u trenutačnim uvjetima ograničenog fizičkog kretanja. Podrška vrhovnog menadžmenta nalaže od menadžera da obnaša, prije svega, funkcije facilitacije i mentorstva, a potom nadzora. Kombinacijom triju navedenih čimbenika potencijalno je moguće efikasnije dijeliti znanje, što se u konačnici može pozitivno odraziti i na cjelokupnu uspješnost poslovanja. U uvjetima globalne hiperkonkurencije, u kojima se hrvatsko gospodarstvo još uvijek pokušava pozicionirati, učinkovito dijeljenje znanja cilj je od strateškog značaja.

dijeljenje znanja, upravljanje znanjem, organizacijska kultura, informacijsko-komunikacijske tehnologije, podrška vrhovnog menadžmenta

nije evidentirano