hrvatski

Kulturni vidici razvoja Hrvatskoga katoličkog pokreta od 1900. do 1913.

Jedna od značajnijih pojava u prvoj polovici XX. stoljeća u hrvatskom katolicizmu je Hrvatski katolički pokret. U radu se prikazuju okolnosti koje su uvjetovale taj Pokret i na ideale koji su inspirirali prvu generaciju hrvatskih katoličkih organiziranih laika: radilo se, naime, o tome da se spase kršćanske vrijednosti u hrvatskom narodu koje je ugrožavao nasrtljivi liberalizam na svim područjima javnoga života. Pojava procesa stvaranja građanskoga društva vođena ideologijom liberalizma napredovala je najizrazitije upravo u književnosti i kulturi uopće, a onda i u gospodarstvu, što je otvorilo procese sekularizacije javnoga života. S vremenom je to djelovanje postalo otvoreno protivljenje društvenom utjecaju Katoličke Crkve. Crkva je na te procese odgovorila antimodernističkim enciklikama, poglavito Pio X. Tako je na koncu XIX. stoljeća u Hrvata bilo organizirano jubilarno hodočašće u Rim, posveta hrvatske mladeži Presvetom Srcu Isusovu i Prvi hrvatski katolički sastanak. Od važnijih pothvata koji se mogu pripisati sastanku jest dnevnik Hrvatstvo, pravaške orijentacije, koji je imao i književno kulturne rubrike, postavši mjesto rasprave o potrebi razvoja katoličke književnosti i osnutak Hrvatskoga katoličkog kasina 1906. Pravi zamah razvoju katoličkih kulturnih programa dao je krčki biskup Antun Mahnić (1850. – 1920.), najprije osnutkom Staroslavenske akademije 1902., očuvanjem glagoljice i staroslavenske liturgije, a potom i poticajima organiziranja katoličke mladeži, koji će prerasti u Hrvatski katolički pokret. Njegov se početak datira u godinu 1903., kada je pokrenut prvi hrvatski filozofijski časopis Hrvatska straža i osnovano Hrvatsko katoličko akademsko društvo Hrvatska u Beču, koje je od 1905. izdavalo list Luč. Taj je klub uz pomoć biskupa Mahnića 1906. godine održao na Trsatu I. đački katolički sastanak. Nakon toga sastanka, potkraj 1906. godine, uspjelo se u Zagrebu osnovati Hrvatsko katoličko akademsko društvo Domagoj, koje je od tada sve do 1941. bilo glavni nositelj organiziranoga katoličkog kulturnog života. Jedan od prvih pothvata bila je organizacija Hrvatsko- slovenskog katoličkog sastanka u Zagrebu u ljeto 1907. U raznim manjim lokalnim domagojskim organizacijama ili bogoslovskim zborovima (Martić za Bosnu, Strossmayer za Slavoniju, Dobrila za Istru i Pavlinović za Dalmaciju) i Marijinim kongregacijama postojali su i literarni klubovi koji su izdavali svoje litografske listove. Kad su iz akademskih društava i zborova počeli izlaziti svršeni akademici, nametnula se sama po sebi ideja njihove organizacije – oni su se prozvali seniorima. Njihova se organizacija zvala Hrvatski katolički seniorat s vodstvom u Zagrebu. No i prije Seniorata postojali su neki začetci programskog okupljanja katoličkih intelektualaca. Mahnić je svećenstvo okupljao oko lista Svećenička zajednica, namijenjena svećeničkoj duhovnosti, dok je oko Hrvatske straže okupljao svećenike i laike koji su pisali o filozofijskim, književnim, kulturološkim i srodnim temama. Hrvatska straža imala je stožerni utjecaj na idejno oblikovanje HKP-a, a to su svakako borba protiv modernizma i liberalizma i borba za ucjepljivanje katoličkih vrjednota u javni život – reevangelizacija vođena geslom Omnia restaurare in Christo – sve obnoviti u Kristu. Osim filozofijske problematike, posebna se pozornost posvećivala književnoj kritici s pozicija philosophiae perennis – vječne filozofije, na temelju neoskolastičkih poticaja. Dijelom je kulturno-književni karakter imao i sarajevski časopis Vrhbosna (1887.), iza kojega je stajao nadbiskup Stadler sa svojim kaptolom, te splitski katolički tjednik Dan koji je od 1903. godine vodio Mahnićev istomišljenik i urednik Hrvatske straže Ante Alfirević. Posebno značenje za pokret imalo je 1912. pokretanje prvoga dnevnika Riječke novine. Inicijativa je došla od o. Bernardina Škrivanića i o. Milana Pavelića, a prvi je urednik bio dr. Rudolf Eckert. Neizostavno je važno za kulturni rad katolika djelovanje Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, utemeljenoga 1868. Za kulturni rad katolika toga vremena važan je bio i osnutak Hrvatskog katoličkog kasina osnovanog 1906. godine, Pijevog društva za promicanje katoličke štampe koje je osnovano 1908. godine sa svojim tjednikom Jutro, koje je izlazilo od 1908. do 1909. godine, te Leonovo društvo za kršćansku filozofiju i znanosti, važno zbog pokušaja izrade hrvatske katoličke enciklopedije. U svibnju 1913. osnovano je i Kolo hrvatskih književnika kao književnička udruga katoličkih pisaca. Time je završeno konstituiranje glavnih struktura i organizacija Hrvatskoga katoličkog pokreta, a samim time i njegova kulturnog razvoja.

pokret, katolički, Mahnić, HKP, kultura, novine, periodika

nije evidentirano