hrvatski

Psihodinamsko tumačenje ovisnosti

Freud je početkom 20. stoljeća šokirao svijet svojim kontroverznim i sasvim novim teorijama o nesvjesnom dijelu psihe koji kontrolira velik dio ljudskih postupaka. Svoje je teorije nazvao skupnim imenom psihodinamska teorija. Ona se kroz godine mijenjala i razvijala te se danas koristi u tumačenju brojnih stanja i ljudskih postupaka, pa tako i ovisnosti. Kroz psihodinamski koncept, ovisnost se smatra popunjavanjem intrapsihičkih praznina sredstvom ovisnosti, nadoknadom elemenata koji osobi nedostaju, bilo da korijene vuku još iz ranog djetinjstva, bilo da trenutno ne mogu uspostaviti dovoljno kvalitetne emocionalne odnose te težnjom za postizanjem osjećaja svemoći. Ta teorija nadopunjava neurobiološku teoriju koja ovisnost tumači promjenama u strukturi mozga koje „traže“ sredstvo ovisnosti kao fizičku potrebu. Psihoanaliza se danas sve češće koristi i u liječenju ovisnika pri čemu je psihoterapeutu cilj spoznati unutarnje, nesvjesne porive, težnje i strahove pojedinca te mu ih kroz seanse polako osvijestiti s ciljem da ih on internalizira, prihvati i nauči balansirati.

psihodinamska teorija, ovisnost, terapija ovisnosti

nije evidentirano