hrvatski

Skladatelj Matko Brajša Rašan (1859. – 1934.): pobornik Hrvatskog narodnog preporoda u Istri

Matko Brajša Rašan (Pićan, 1859. – Zagreb, 1934.), radio je kao pravnički službenik, skladatelj, zborovođa, pjevač bariton i melograf, a glazbom je poticao i jačao hrvatsku narodnu svijest u Istri. Kao skladatelj pisao je crkvenu i svjetovnu, pretežno vokalnu, zborsku glazbu, ponekad uz instrumentalnu pratnju ; solo-pjesmu, dvopjeve, glazbu za scensko uprizorenje i dječje pjesme. Od instrumentalne glazbe sačuvane su u cijelosti tek dvije skladbe za tamburaški sastav. U radu se ističe Brajšina uloga i djelovanje koje je zabilježeno u Našoj Slozi, jedinim istarskim novinama na hrvatskom jeziku koje su izlazile od 1870. do 1915. Osim Brajšinih, u hrvatskim novinama navode se i repertoari s rodoljubnim pjesmama drugih skladatelja, koje su se krajem 19. i početkom 20. stoljeća pjevale na istarskom poluotoku. Cilj rada je „mapirati“ repertoar društava zabilježenih u Našoj Slozi koja su njegovala hrvatsku pjesmu kako bi pobudili nacionalnu svijest krajem 19. stoljeća kod istarskog hrvatskog naroda, detektirati veze između Osijeka, odn. Slavonije i Istre te pridonijeti umrežavanju skladatelja 19. stoljeća. Metodom heuristike, analizom novinskih članaka i sintezom rezultata zaključuje se da je istarski skladatelj Matko Brajša Rašan suvremenik Franje Ksavera Kuhača koji ga je uveo u etnomuzikološki rad. Iz Naše Sloge, vjerojatno sufinancirane od strane Josipa Jurja Strossmayera, saznajemo da je u periodu od 1870. do 1886. jedan od najizvođenijih skladatelja bio Ivan pl. Zajc, a zamjetna je prisutnost čeških, hrvatskih i slovenskih glazbenih preporoditelja 19. stoljeća na repertoarima. Rad je prilog regionalnoj kulturnoj baštini 19. stoljeća.

19. stoljeće, istarski skladatelj, Matko Brajša Rašan, Naša Sloga, povijest glazbe

nije evidentirano