hrvatski

Problem kontinuiteta skrbi za oboljele od šećerne bolesti tipa 2 u obiteljskoj medicini – rezultati pilot-audit studije

Uvod s ciljem: Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da 47 – 80 % oboljelih od šećerne bolesti ima barem jednu izmjerenu vrijednost HbA1c godišnje. Cilj je utvrditi je li šećerna bolest tipa 2 (ŠB) lošije regulirana u oboljelih bez adekvatnog kontinuiteta skrbi u odnosu na bolesnike s dobrim kontinuitetom skrbi koju pruža liječnik obiteljske medicine. Ispitanici i metode: Presječno istraživanje provedeno je tijekom studenoga i prosinca 2021. u ordinaciji obiteljske medicine Doma zdravlja Zagreb – Zapad na 1712 osoba u skrbi i 120 otkrivenih dijabetičara (7, 01 %, 75 muškaraca i 45 žena) bez stalnog liječnika. Prvu skupinu čine bolesnici s određenim HbA1c u 2020. i 2021. godini, a drugu skupinu dijabetičari koji nisu zadovoljili navedeni uvjet te su telefonski pozvani i upućeni na laboratorijsko određivanje HbA1c, LDL-kolesterola, triglicerida i kreatinina (vrijednost glomerularne filtracije [eGFR]). Svim ispitanicima određen je kardiovaskularni (KV) rizik SCORE tablicama. Statistička značajnost za kontinuirane varijable utvrđena je pomoću Mann- Whitneyeva U-testa, a za kategoričke pomoću χ2 testa u programu Statistica v.10.0. Rezultati: Ukupno 48 oboljelih pozvano je telefonski (40, 00 %, 32 muškarca i 18 žena) od kojih 9 oboljelih (18, 75 %, 6 muškaraca i 3 žene) do isteka važenja uputnice nije učinilo laboratorijsko vađenje krvi iako su pristali na sudjelovanje u istraživanju. U 64, 58 % pozvanih bolesnik HbA1c posljednji je put određen 2018. ili ranije. Nije bilo razlika između spolova, niti u broju korištenih oralnih antihiperglikemika između ispitivanih skupina. U pozvanih osoba ŠB je statistički duže trajao nego u prvoj skupini (medijan 9, 5 vs. 8 godina ; P = 0, 034), KV rizik bio je značajno viši (medijan 11 vs. 9 ; P =0 , 004), a dob ispitanika nije se pokazala statistički značajna (medijan 68, 5 vs. 70 godina ; P = 0, 821). Pozvani pacijenti imali su značajnije lošiju regulaciju ŠB-a od prve skupine (HbA1c medijan 6, 7 [6, 1 – 7, 6 %] vs. 7, 3 % [6, 7 – 8, 3 %] ; P = 0, 003). HbA1c > 7 % imalo je 61, 54 % pozvanih ispitanika, dok je ta vrijednost u prvoj skupini značajno manja, 34, 72 % (χ2 = 6, 33 ; P = 0, 012). Iako su pozvani ispitanici imali više vrijednosti LDL-kolesterola, triglicerida i eGFR-a u odnosu na prvu skupinu, razlike nisu bile statistički značajne. Zaključak: Oboljeli od ŠB-a s neadekvatnim kontinuitetom skrbi imali su duže trajanje bolesti, viši KV rizik te znatno lošiju regulaciju bolesti uz isti broj antihiperglikemika od bolesnika u kojih je skrb bila provedena prema smjernicama u posljednje dvije godine.

kontinuirana skrb, šećerna bolest tipa 2, telefonski poziv

nije evidentirano

engleski

Continuity of care for diabetic patients in family medicine – pilot-audit study results

Uvod s ciljem: Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da 47 – 80 % oboljelih od šećerne bolesti ima barem jednu izmjerenu vrijednost HbA1c godišnje. Cilj je utvrditi je li šećerna bolest tipa 2 (ŠB) lošije regulirana u oboljelih bez adekvatnog kontinuiteta skrbi u odnosu na bolesnike s dobrim kontinuitetom skrbi koju pruža liječnik obiteljske medicine. Ispitanici i metode: Presječno istraživanje provedeno je tijekom studenoga i prosinca 2021. u ordinaciji obiteljske medicine Doma zdravlja Zagreb – Zapad na 1712 osoba u skrbi i 120 otkrivenih dijabetičara (7, 01 %, 75 muškaraca i 45 žena) bez stalnog liječnika. Prvu skupinu čine bolesnici s određenim HbA1c u 2020. i 2021. godini, a drugu skupinu dijabetičari koji nisu zadovoljili navedeni uvjet te su telefonski pozvani i upućeni na laboratorijsko određivanje HbA1c, LDL-kolesterola, triglicerida i kreatinina (vrijednost glomerularne filtracije [eGFR]). Svim ispitanicima određen je kardiovaskularni (KV) rizik SCORE tablicama. Statistička značajnost za kontinuirane varijable utvrđena je pomoću Mann- Whitneyeva U-testa, a za kategoričke pomoću χ2 testa u programu Statistica v.10.0. Rezultati: Ukupno 48 oboljelih pozvano je telefonski (40, 00 %, 32 muškarca i 18 žena) od kojih 9 oboljelih (18, 75 %, 6 muškaraca i 3 žene) do isteka važenja uputnice nije učinilo laboratorijsko vađenje krvi iako su pristali na sudjelovanje u istraživanju. U 64, 58 % pozvanih bolesnik HbA1c posljednji je put određen 2018. ili ranije. Nije bilo razlika između spolova, niti u broju korištenih oralnih antihiperglikemika između ispitivanih skupina. U pozvanih osoba ŠB je statistički duže trajao nego u prvoj skupini (medijan 9, 5 vs. 8 godina ; P = 0, 034), KV rizik bio je značajno viši (medijan 11 vs. 9 ; P =0 , 004), a dob ispitanika nije se pokazala statistički značajna (medijan 68, 5 vs. 70 godina ; P = 0, 821). Pozvani pacijenti imali su značajnije lošiju regulaciju ŠB-a od prve skupine (HbA1c medijan 6, 7 [6, 1 – 7, 6 %] vs. 7, 3 % [6, 7 – 8, 3 %] ; P = 0, 003). HbA1c > 7 % imalo je 61, 54 % pozvanih ispitanika, dok je ta vrijednost u prvoj skupini značajno manja, 34, 72 % (χ2 = 6, 33 ; P = 0, 012). Iako su pozvani ispitanici imali više vrijednosti LDL-kolesterola, triglicerida i eGFR-a u odnosu na prvu skupinu, razlike nisu bile statistički značajne. Zaključak: Oboljeli od ŠB-a s neadekvatnim kontinuitetom skrbi imali su duže trajanje bolesti, viši KV rizik te znatno lošiju regulaciju bolesti uz isti broj antihiperglikemika od bolesnika u kojih je skrb bila provedena prema smjernicama u posljednje dvije godine.

continuity of care, diabetes mellitus type 2, phone call

nije evidentirano