hrvatski

Zavičajni skladatelji i etnomuzikolozi 19. stoljeća u udžbenicima Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti

Poznavanje povijesno-kulturne baštine dio je opće kulture i jedan od odgojno-obrazovnih ciljeva učenja i poučavanja nastavnih predmeta Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti. Osvještavanje vrijednosti zavičajne i nacionalne kulturne baštine u kontekstu svjetske kulture kod mladih naraštaja važno je za očuvanje identiteta i budućnost nacije. 19. stoljeće kulturno je, pogotovo u području glazbe, plodno razdoblje. Bilo je to stoljeće buđenja nacionalne svijesti, osnivanja mnogobrojnih pjevačkih društava, zborova te skladanja umjetničke glazbe, ali i otkrivanja te zapisivanja velikog broja narodnih pjesama. Značajnu ulogu u popularizaciji tradicijske glazbe imaju i etnomuzikolozi bez kojih ne bismo imali sačuvano narodno blago. Sve snažniji sloj društva postaje građanstvo koje razvija i njeguje glazbenu kulturu. Sve to doprinosi velikom broju glazbene građe koja se izvodi kako u profesionalnim tako i u sve većem broju amaterskih glazbenih sastava. Namjera ovog rada je istražiti u kojoj mjeri su u nastavi Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti zastupljeni zavičajni skladatelji i etnomuzikolozi 19. stoljeća. Polazišna točka u istraživanju su kurikul i udžbenici spomenutih predmeta od 4. do 8. razreda osnovne škole te od 1. do 4. razreda srednje škole prema gimnazijskom programu. Cilj rada je osvještavanje važnosti zavičajne ostavštine i umjetnika 19. stoljeća kako bi se takvo nasljeđe u većem omjeru uvrstilo u nastavu Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti. Rezultati istraživanja mogu poslužiti za promišljanje obogaćivanja nastave glazbe.

etnomuzikologija, glazbena pedagogija, glazba 19. stoljeća, kulturna baština, odgojno-obrazovni sustav.

nije evidentirano