hrvatski

Uloga glazbe u terapiji djece s poremećajima iz spektra autizma: iskustva iz Hrvatske

Teorijske osnove Prema Bujas Petković i Frey Škrinjar (2010), autizam je pervazivan razvojni poremećaj koji počinje u djetinjstvu, traje cijeli život, a zahvaća gotovo sve psihičke funkcije. Osnovni su simptomi izostanak emocionalnih odgovora prema ljudima, nedostatak socijalne interakcije, otežana komunikacija, neobičnosti u ponašanju i stereotipije. Interes djece s poremećajima iz spektra autizma za glazbu, pozitivne reakcije na nju te učestalost vrlo razvijenoga glazbenog sluha u toj populaciji otvaraju put glazbenoterapijskim metodama kojima mogu razviti socijalne vještine i ostvariti zajedničke aktivnosti s vršnjacima. Glazba je jedinstvena u tretiranju brojnih neuroloških problema jer angažira gotovo svako područje mozga (Hurt-Thaut, 2016). Terapije glazbom potiču neuroplastičnost mozga jačanjem veza koje kompenziraju nedostatke u njegovim oštećenim dijelovima. Slušanje glazbe poboljšava pamćenje i koordinaciju, a može pospješiti i razvoj drugih vještina, uključujući govor i motorne funkcije (Tomatis, Ferguson, & Campbell, 1992). Iako se na području Republike Hrvatske (RH) primjenjuju nekoliko desetljeća, ne postoji nijedna studija koja nudi pregled dostupnih terapija glazbom i njihova utjecaja na djecu s poremećajima iz spektra autizma. Ciljevi Cilj je ovoga diplomskog istraživanja na studiju glazbene pedagogije usporediti glazbenoterapijske prakse u RH-u te uočiti pomake u kognitivnim, motornim, socijalnim, komunikacijskim i emocionalnim kompetencijama kod djece s poremećajima iz spektra autizma. Usporedit ćemo pozitivne i negativne učinke terapije, uočiti pravilnosti te naznačiti pravce za daljnja istraživanja. Metod Ovo se kvalitativno istraživanje temelji na uspoređivanju rezultata dobivenih intervjuiranjem uživo petoro profesionalnih terapeuta iz RH-a s 15 do 20 godina iskustva u terapiji glazbom djece predškolske i osnovnoškolske dobi s poremećajima iz spektra autizma te jednim roditeljem desetogodišnjeg djeteta koje pati od istih poremećaja. Intervju se sastojao od dvadeset pitanja otvorenoga tipa koja obuhvaćaju profil ispitanika i djece s kojom rade, metode i pristupe, glazbu koju upotrebljavaju, ishode terapije te aspekte glazbene darovitosti kod tretirane djece. Rezultati U RH-u se provode različite individualne i grupne terapije glazbom za djecu s poremećajima iz spektra autizma od treće godine nadalje. Najbolji rezultati postižu se u dobi do sedam godina. Koriste se razne vrste glazbe, no preteže klasična instrumentalna te popularna glazba izraženog i pravilnog ritma. Terapija se može izvoditi kontinuirano ili u ciklusima s umetnutim pauzama za integraciju. Kod većine djece primjećuje se napredak na polju socijalnih kompetencija, kontrole i izražavanja emocija, mirniji san i bolje opće raspoloženje. Moguće su nuspojave hiperaktivnost, razdražljivost i napadaji panike, obično tijekom pauza, no te su pojave kratkotrajne, a nakon njih slijedi znatno poboljšanje općeg stanja. Zaključci Usprkos razlikama u metodama i pristupima, ispitani terapeuti većinom navode iste pozitivne ishode terapije glazbom kod djece s poremećajima iz spektra autizma. Nuspojave su rijetke i kratkotrajne, a poboljšanja uglavnom trajna ako se terapija kontinuirano provodi tijekom predoperacijskoga razvojnog razdoblja. Reference Bujas Petković, Z., & Frey Škrinjar, J. (2010). Poremećaji iz autističnog spektra: značajke i edukacijsko-rehabilitacijska podrška. Zagreb: Školska knjiga. Hurt-Thaut, C. (2016). Clinical Practice in Music Therapy. In S. Hallam, I. Cross, & M. Thaut (Eds.), The Oxford Handbook of Music Psychology (pp. 819-836). Oxford: OUP. Tomatis, A., Ferguson, M., & Campbell, D. (1992). The Conscious Ear. New York: Station Hill Press.

autizam, terapija glazbom, djeca, komunikacija, kognitivni razvoj, emocionalni razvoj, Hrvatska

nije evidentirano