hrvatski

Psihotični poremećaj – posljedica COVID-19 infekcije

Uvod s ciljem: Pandemija COVID-19 infekcije negativno je utjecala na mentalno zdravlje populacije te se uočava porast anksioznih i depresivnih poremećaja kao i psihotičnih poremećaja povezanih s infekcijom COVID-19. Postoji nekoliko mogućih uzroka nastanka neuropsihijatrijskih posljedica u oboljelih od infekcije COVID-19, a to su teška upalna reakcija, neuroinvazivnost virusa i migracija perifernih imunoloških stanica. Cilj ovog rada bio je prikazati bolesnicu koja je tijekom COVID-19 infekcije razvila simptome psihotičnog poremećaja. Prikaz slučaja: Bolesnica u dobi 59 godina zaprimljena je zbog febriliteta 39, 5 ○C i nedostatka zraka. Bolesnici je dva dana prije učinjen bris orofarinksa i nazofarinksa na SARS-CoV-2 te je nalaz pozitivan. Uzima redovitu propisanu terapiju za arterijsku hipertenziju. Pri prijemu bolesnica je pri svijesti, orijentirana u sva tri pravca i vidno uznemirena. Kardijalno je kompenzirana, tahipnoična, disajni šum je uredan bez popratnih zvučnih fenomena. Laboratorijskim nalazima i rendgenom prsnih organa utvrđena je obostrana intersticijska pneumonija. Bolesnica je zaprimljena na COVID odjel gdje je dobivala terapiju kortikosteroidima, oksigenoterapiju, gastroprotekciju i tromboprofilaksu. Desetog dana boravka javljaju se psihotični simptomi te se premješta na odjel za psihijatriju. Pri prijemu bolesnica je uznemirena, agitirana, sumanuta i pokazuje znakove paranoidnosti. Tijekom boravka na odjelu za psihijatriju liječi se promazinom, olanzapinom, diazepamom i flurazepamom. Psihičko stanje bolesnice se poboljšavalo te se otpušta kući nakon dvaju tjedana uz nastavak terapije i daljnje kontrole psihijatra. Rasprava: Rezultati pojedinih istraživanja pokazuju kako su bolesnici oboljeli od COVID-19 infekcije imali veći rizik razvoja psihoze nego zdravi pojedinci iz opće populacije. Prilikom infekcije javljali su se delirij, halucinacije i anksioznost. Međutim, napominje se kako nije isključeno štetno djelovanje kortikosteroida korištenih za liječenje infekcije koji također mogu uzrokovati razvoj psihijatrijskih poremećaja, najčešće 1–2 tjedna nakon početka terapije. Pokazalo se da trećina bolesnika koji su liječeni u jedinici intenzivnog liječenja razvija depresiju, anksioznost i poremećaje spavanja, što može dovesti do psihotičnih poremećaja. Zaključak: U bolesnika koji su preboljeli COVID-19 infekciju pri pojavi psihotičnih simptoma bitno je razmišljati o psihotičnom poremećaju kao mogućoj posljedici infekcije. Dosadašnja istraživanja provođena su na ograničenom broju pacijenata te su potrebna daljnja istraživanja za objašnjenje etiologije nastanka psihotičnih simptoma u oboljelih od COVID-19 infekcije.

COVID-19 ; psihoza

nije evidentirano

engleski

Psychotic disorder - a consequence of COVID-19 infection

Uvod s ciljem: Pandemija COVID-19 infekcije negativno je utjecala na mentalno zdravlje populacije te se uočava porast anksioznih i depresivnih poremećaja kao i psihotičnih poremećaja povezanih s infekcijom COVID-19. Postoji nekoliko mogućih uzroka nastanka neuropsihijatrijskih posljedica u oboljelih od infekcije COVID-19, a to su teška upalna reakcija, neuroinvazivnost virusa i migracija perifernih imunoloških stanica. Cilj ovog rada bio je prikazati bolesnicu koja je tijekom COVID-19 infekcije razvila simptome psihotičnog poremećaja. Prikaz slučaja: Bolesnica u dobi 59 godina zaprimljena je zbog febriliteta 39, 5 ○C i nedostatka zraka. Bolesnici je dva dana prije učinjen bris orofarinksa i nazofarinksa na SARS-CoV-2 te je nalaz pozitivan. Uzima redovitu propisanu terapiju za arterijsku hipertenziju. Pri prijemu bolesnica je pri svijesti, orijentirana u sva tri pravca i vidno uznemirena. Kardijalno je kompenzirana, tahipnoična, disajni šum je uredan bez popratnih zvučnih fenomena. Laboratorijskim nalazima i rendgenom prsnih organa utvrđena je obostrana intersticijska pneumonija. Bolesnica je zaprimljena na COVID odjel gdje je dobivala terapiju kortikosteroidima, oksigenoterapiju, gastroprotekciju i tromboprofilaksu. Desetog dana boravka javljaju se psihotični simptomi te se premješta na odjel za psihijatriju. Pri prijemu bolesnica je uznemirena, agitirana, sumanuta i pokazuje znakove paranoidnosti. Tijekom boravka na odjelu za psihijatriju liječi se promazinom, olanzapinom, diazepamom i flurazepamom. Psihičko stanje bolesnice se poboljšavalo te se otpušta kući nakon dvaju tjedana uz nastavak terapije i daljnje kontrole psihijatra. Rasprava: Rezultati pojedinih istraživanja pokazuju kako su bolesnici oboljeli od COVID-19 infekcije imali veći rizik razvoja psihoze nego zdravi pojedinci iz opće populacije. Prilikom infekcije javljali su se delirij, halucinacije i anksioznost. Međutim, napominje se kako nije isključeno štetno djelovanje kortikosteroida korištenih za liječenje infekcije koji također mogu uzrokovati razvoj psihijatrijskih poremećaja, najčešće 1–2 tjedna nakon početka terapije. Pokazalo se da trećina bolesnika koji su liječeni u jedinici intenzivnog liječenja razvija depresiju, anksioznost i poremećaje spavanja, što može dovesti do psihotičnih poremećaja. Zaključak: U bolesnika koji su preboljeli COVID-19 infekciju pri pojavi psihotičnih simptoma bitno je razmišljati o psihotičnom poremećaju kao mogućoj posljedici infekcije. Dosadašnja istraživanja provođena su na ograničenom broju pacijenata te su potrebna daljnja istraživanja za objašnjenje etiologije nastanka psihotičnih simptoma u oboljelih od COVID-19 infekcije.

COVID-19 ; psychosis

nije evidentirano