hrvatski

Mjerenja radona na Institutu "Ruđer Bošković"

Radon i njegovi kratkoživući proizvodi raspada u atmosferi najviše doprinose ozračenju cjelokupnog stanovništva. Istraživanja su nedvojbeno pokazala da povišene koncentracije radona u rudnicima uzrokuju značajan porast učestalosti raka pluća kod rudara. U 11 istraživačkih studija provedenih u Velikoj Britaniji, na uzorku višem od 50000 rudara, smrtnost od raka pluća ustanovljena je kod 2299 rudara, što je značajno više od statistički očekivanih 686. Najnovija istraživanja pokazuju da je rizik proporcionalan prosječnoim nivoima radona i dužini izlaganja (boravka), s periodom latencije od najmanje 15 godina do pojave raka pluća.Premda su rizici rudara zbog izlaganja radonu dugo bili poznati, tek sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća pojedini znanstvenici počinju ozbiljnije upozoravati na činjenicu da izlaganja radonu u okolišu mogu biti usporediva izlaganjima radonu u podzemnim rudinicima. Od tog vremena u znanstvenoj i stručnoj literaturi nalazimo brojne informacije o mjerenjima radona i o dozimetriji radona. Sadašnje spoznaje o prirodnim procesima i procesima u okolišu koji utječu na ozračenja radonom su uglavnom pouzdane. Značajno manje su pouzdane procjene ozračenja i dozimetrija radona, kako u odnosu na pojedince, tako i u odnosu na cijelu populaciju. Radioaktivna svojstva izotopa radona (222Rn i 220Rn), kao i njihovih kratkoživućih potomaka poznata su. Vrijeme poluraspada 222Rn je 3.824 dana, a proizvodi njegovog raspada su 4 kratkoživuća izotopa: 218Po (3.05 minuta), 214Po(164 mikrosekundi), 214Pb (26.8 minuta), te 214Bi (19.9 minuta). Oba izotopa polonija su alfa-emiteri, energija od 5.5 i 7.7 MeV. Iako doprinosi ozračenja od beta i gama zračenja kratkoživućih radonovih potomaka nisu zanemariva, postoji velika suglasnost među znanstvenicima da je upravo alfa zračenje u dišnom sustavu najodgovornije za pojavu raka pluća. 220Rn, zbog kratkog vremena poluraspada (55.6 sekundi), manje doprinosi ozračenju, jer naprosto nema dovoljno vremena da od mjesta nastanka stigne u životnu sredinu. U skladu s naprijed navedenim procjenama i preporukama međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom od zračenja, u svim razvijenim zemljama, ali i u brojnim zemljama u razvoju, značanija pažnja zaštite od zračenja odnosi se na mjerenja radona i procjenu rizika od inhalacije radona (i njegovih potomaka), prvenstveno u zatvorenim prostorima. Nacionalni program mjerenja radona na području Republike Hrvatske ne postoji, ali postoje brojna neovisna mjerenja, kako u stanovima, tako i na radonu potencijalno izloženim radnim mjestima. Stručne međunarodne organizacije preporučile su granice izlaganja radonu, odnosno koncentracije radona u zraku iznad kojih treba poduzimati odgovarajuće zaštitne mjere. Međunarodna komisija za radiološku zaštitu (ICRP) preporučila je 1993. godine poduzimanje zaštitnih mjera na radnim mjestima kod koncentracija radona u rasponu od 500 do 1500 Bq 222Rn po kubnom metru zraka. Neznatno kasnije Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) preporučuje u Osnovnom sigurnosnom standardu (BSS) prosječnu godišnju koncentraciju od 1000 Bq po kubnom metru kao granicu za poduzimanje mjera za smanjenje izlaganja radonu. U međuvremenu gotovo sve zapadnoeuropske zemlje zahtijevaju mjerenja i održavanja koncentracija radona na radnim mjestima ispod 400 Bq po kubnom metru, ili ograničavanje ulaska u područja s višim koncentracijama radona, smatrajući takva radna mjesta kontroliranim područjem. Naime, doze zračenja na radim mjestima s povećanim koncentracijama radona često su znatno više od doza profesionalno izloženih radnika. Cilj ovog rada bio je odrediti (izmjeriti) koncentracije radona na radnim mjestima, pogotovo na onim gdje se upotrebljavaju ili čuvaju spojevi urana (222Rn je dio raspadnog niza 238U), ili dotrajali izvori 226Ra, te usporediti izmjerene vrijednosti s preporučenim granicama stručnih međunarodnih organizacija.

radon

nije evidentirano