hrvatski

Mjerenje doza kod dijagnostičke mamografije

Mamografija se obavlja isključivo pomoću namjenski proizvedenih rendgenskih aparata, koji omogućuju korištenje relativno niskih napona (25-30 kV), s rendgenskim cijevima kod kojih je anoda građena od molibdena ili rodija, uz kombinaciju odgovarajuće filtracije filterima od istih materijala. Relativno nova poboljšanja mamografskih aparata omogućuju izbor različitih anoda ili filtera, te automatski izbor i visokog napona i struje, ili samo struje uz zadani visoki napon, nudi značajne prendosti i u smanjenju doze i u poboljšanju kvalitete snimke. Uz adekvatne maografske uređaje, jedini dio tijela koji prima značajnije doze zračenja su samo grudi. Stoga je u pravilu nepotrebno procjenjivati efektivnu dozu tijekom mamografije. Prosječna doza u tkivu štitnjače ovisi o veličini i sastavu tkiva dojke, koje se nadalje mijenja tijekom životne dobi. Budući se preventivna mamografija, sa ciljem ranog otkrivanja raka dojke, sve više širi, sve više se razvijaju i standardni protokoli za mjerenja doza zračenja i za optimalizaciju cjelokupne maografije. Za tu su svrhu razvijeni brojni fantomi dojki i računski modeli koji omogućuju usporedbu različite opreme i različitih postupaka, ali su u značajnom porastu i direktna mjerenja na pacijentima. Za direktna mjerenja ulaznih površinskih doza na pacijentima, odgovarajuće kalibrirani termoluminiscentni dozimetri (TLD) najpodesniji su u dijagnostičkoj radiologiji. Tkivu ekvivalentni TLD-ovi nisu u pravilu vidljivi na razvijenoj radiografskoj slici, ali u maografiji, zbog niskih energija zračenja, TLD može biti vidljiv na slici. Stoga nije preporučljivo postavljati TLD-ove direktno na dojku, već u neposrednu blizinu dojke, što je i u ovom radu korišteno. Cilj rada bio je određivanje prosječne doze žljezdanog tkiva dojke tijekom standardne skrining mamografije u dvije različite projekcije, ali i mjerenje doza zračenja na drugim dijelovima pacijenata.

mamografija

nije evidentirano