hrvatski

Bioetički aspekti samohranog roditeljstva

Svake se godine povećava broj samohranih roditelja, a fenomen samohranog roditeljstva u odgoju se shvaća ozbiljno, jer su samohrani roditelji i njihova djeca društveno ugrožena i osjetljiva skupina. Samohrani roditelj smatra se rizičnim činiteljem u nastajanju problema u ponašanju i psihološkim problemima djece i adolescenata. Najčešće su to veći školski neuspjeh, učestalija uporaba droge i alkohola, više problema u ponašanju i lošiji odnosi s osobama suprotnog spola. Svaki uzrok samohranog roditeljstva ima svoje specifičnosti i različito utječe na stilove života samohranih roditelja i njihove djece. Prilagođavanje novim životnim uvjetima nakon raspada obitelji nije toliko povezano sa samom strukturom obitelji koliko s obiteljskim odnosima. Birokracija i loši programi potpore države koji postoje za „socijalne slučajeve“, a nisu prilagođeni specifičnim potrebama samohranih roditelja, još su jedan problem u životu samohranih roditelja. Uz financijska prava, centri za socijalnu skrb pružaju i druge oblike pomoći, kao što je besplatno savjetovanje i pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća za samohrane roditelje i njihovu djecu. Grupe za samopomoć mogu poboljšati kvalitetu življenja samohranih roditelja, njihove djece i okoline te ih poticati na pozitivne promjene i olakšati sučeljavanje s problemima. Od presudne je važnosti uspostaviti i održavati kvalitetnu komunikaciju u obitelji, izbjegavati ili na adekvatan, dosljedan i kompetentan način rješavati sukobe i koristiti se poželjnim i odgojno prihvatljivim postupcima. Svaki deseti roditelj među najvećim teškoćama samohranog roditeljstva spontano navodi nerazumijevanje okoline, odnosno iskazivanje negativnih stavova i stereotipa prema njima kao samohranim roditeljima, što ukazuje na manjak senzibilnosti društva. U bioetičkom diskursu pojam senzibiliteta opisuje naglašenu osjetljivost prema okolini, implicira moralno reflektirano odnošenje prema ljudskoj egzistenciji i drugim živim bićima, sadrži prosvjetiteljsku naklonost prema slabijima i nezaštićenima, ali i otvara nove horizonte na liniji „starih“ pojmova poštovanja, ljubavi i suosjećanja. Bioetički senzibilitet tako se javlja kao bitna sastavnica humanosti uz visoku razinu poštovanja, ponovno pronalazeći svoje mjesto pored „hladne“ racionalnosti. Cilj ovog završnog rada je sagledati bioetičke aspekte samohranog roditeljstva, a pitanje nije samo što bioetika, u teorijskom smislu, može zapitati, artikulirati i odgovoriti, nego i što bioetika može praktički učiniti.

bioetika ; dijete ; humanost ; odgajatelj ; odgoj ; rješenja ; samohrano roditeljstvo ; senzibilitet

nije evidentirano