hrvatski

Istočnojadranski prostor između sloma Habsburške Monarhije i stvaranja novih država

Iz predgovora: U sklopu znanstveno-istraživačkog projekta „Raspad Habsburške Monarhije i transformacije na istočnojadranskoj obali (1917. – 1923.)“ koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost provođena su istraživanja o kompleksnim promjenama koje su se odvijale na istočnoj obali Jadrana nastalim uslijed sloma „stare“ Monarhije i stvaranja novih država. Povjesničari iz triju zemalja, Hrvatske, Slovenije i Italije pokušali su kroz razne žarišne točke obraditi to, po mnogočemu, turbulentno razdoblje. Pri tome su nailazili na mnoge izazove. U prvom redu, ovo razdoblje bilo je, osim kroz pitanje diplomatske povijesti, u historiografskom smislu slabo istraženo. Također, prožimanje i prepletanje raznih oblika vlasti na istom teritoriju nije olakšavalo istraživački proces. Npr. u razdoblju od talijanske okupacije započevši od 3. studenoga (Trst) ili 4. studenoga 1918. (Zadar) pa sve do sklapanja Rapalskog ugovora 12. studenoga 1920. počesto bi na istom teritoriju djelovale institucije nestale Habsburške Monarhije, novih nacionalnih vijeća jugoslavenske države te talijanske vojne, ali i civilne okupacijske vlasti. Da bi se došlo do dijela odgovora, trebalo je obraditi hrvatske arhive u Zadru, Splitu i Zagrebu, talijanske u Trstu i Rimu, arhive u Vatikanu, Beču, londonske arhive, te Arhiv Jugoslavije u Beogradu (Srbija), kao i osobne i crkvene arhive. Stari habsburški upravni sustav, koji se početkom 20. stoljeća našao na „udaru“ omasovljenih nacionalnih pokreta, inercijom je najveći dio svojih zadaća obavljao relativno uspješno tijekom čitavog vremena sve do skoro pred slom Monarhije. Ratni napori, rekvizicije, nedostatak hrane, inflacija kao i smrt dugovječnog vladara Franje Josipa 1916. iz temelja su poljuljali vjeru stanovništva u funkcioniranje sustava. Tijekom posljednjih dviju godina ratovanja austrijski birokratski stroj pokazuje ozbiljne probleme u funkcioniranju. Odgovori nižih razina vlasti prema upitima viših razina su šablonski, često se odgovori šalju s ogromnim zaostatcima, a nezadovoljno činovništvo sve više izbjegava konfrontaciju s lokalnim stanovništvom. Vojne vlasti često moraju intervenirati prema civilnim vlastima da se neke bazične mjere sigurnosti provedu kao što je slanje vojnika s dopusta na ratište (slučaj na otoku Korčuli) ili upozorenje da talijanski ratni zarobljenici nesmetano pjevaju iredentističke pjesme (slučaj u gradu Zadru). Kako se rat približava svojem kraju, čak i najviši predstavnici civilnih vlasti, kao što je dalmatinski podnamjesnik Golf (češke narodnosti), ulaze u društvo Hrvatske čitaonice u Zadru što je u prijašnjim razdobljima bilo nezamislivo. Međutim, pored svih nedostataka to je činovništvo radilo po uhodanim obrascima, bilo je višenacionalno i višejezično i imalo je svoju bitnu ulogu u funkcioniranju društava na istočnoj obali Jadrana. Nove sile na Jadranu, talijanska i srpska imale su svoj sustav djelovanja koji je bio stran postojećim obrascima. U prvom redu, to je nacionalizacija rada upravnog sustava. Na područjima pod jugoslavenskom kontrolom izbacuje se uporaba talijanskog jezika, a s druge strane talijanske okupacijske snage u bitnome ograničavaju uporabu hrvatskog jezika. Osobiti je problem činjenica da je činovništvo najvišeg ranga kao i najbrojniji njegov dio ostao u Zadru, bivšem glavnom gradu Kraljevine Dalmacije pod talijanskom okupacijom, a veći dio Dalmacije došao je pod jugoslavensku kontrolu. Nesigurnost nastala promjenama političkog i društvenog okvira postavljala je pred suvremenike brojna načelna i praktična pitanja. Ostati na istom teritoriju i priznati nove vlasti ili se iseliti? Kakvo će biti uređenje novih država (Kraljevine Italije i Kraljevine SHS)? Ostati u starim okvirima političkog djelovanja ili se prilagoditi novim okolnostima? Pitanje uporabe jezika: hrvatski, slovenski ili talijanski? Kako se obrazovati na „spornim“ teritorijima?

Kraj Prvog svjetskog rata, raspad Habsburške Monarhije, Kraljevstvo SHS, istočni Jadran

nije evidentirano

engleski

The Eastern Adriatic Between the Collapse of the Habsburg Monarchy and the Creation of New States

Iz predgovora: U sklopu znanstveno-istraživačkog projekta „Raspad Habsburške Monarhije i transformacije na istočnojadranskoj obali (1917. – 1923.)“ koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost provođena su istraživanja o kompleksnim promjenama koje su se odvijale na istočnoj obali Jadrana nastalim uslijed sloma „stare“ Monarhije i stvaranja novih država. Povjesničari iz triju zemalja, Hrvatske, Slovenije i Italije pokušali su kroz razne žarišne točke obraditi to, po mnogočemu, turbulentno razdoblje. Pri tome su nailazili na mnoge izazove. U prvom redu, ovo razdoblje bilo je, osim kroz pitanje diplomatske povijesti, u historiografskom smislu slabo istraženo. Također, prožimanje i prepletanje raznih oblika vlasti na istom teritoriju nije olakšavalo istraživački proces. Npr. u razdoblju od talijanske okupacije započevši od 3. studenoga (Trst) ili 4. studenoga 1918. (Zadar) pa sve do sklapanja Rapalskog ugovora 12. studenoga 1920. počesto bi na istom teritoriju djelovale institucije nestale Habsburške Monarhije, novih nacionalnih vijeća jugoslavenske države te talijanske vojne, ali i civilne okupacijske vlasti. Da bi se došlo do dijela odgovora, trebalo je obraditi hrvatske arhive u Zadru, Splitu i Zagrebu, talijanske u Trstu i Rimu, arhive u Vatikanu, Beču, londonske arhive, te Arhiv Jugoslavije u Beogradu (Srbija), kao i osobne i crkvene arhive. Stari habsburški upravni sustav, koji se početkom 20. stoljeća našao na „udaru“ omasovljenih nacionalnih pokreta, inercijom je najveći dio svojih zadaća obavljao relativno uspješno tijekom čitavog vremena sve do skoro pred slom Monarhije. Ratni napori, rekvizicije, nedostatak hrane, inflacija kao i smrt dugovječnog vladara Franje Josipa 1916. iz temelja su poljuljali vjeru stanovništva u funkcioniranje sustava. Tijekom posljednjih dviju godina ratovanja austrijski birokratski stroj pokazuje ozbiljne probleme u funkcioniranju. Odgovori nižih razina vlasti prema upitima viših razina su šablonski, često se odgovori šalju s ogromnim zaostatcima, a nezadovoljno činovništvo sve više izbjegava konfrontaciju s lokalnim stanovništvom. Vojne vlasti često moraju intervenirati prema civilnim vlastima da se neke bazične mjere sigurnosti provedu kao što je slanje vojnika s dopusta na ratište (slučaj na otoku Korčuli) ili upozorenje da talijanski ratni zarobljenici nesmetano pjevaju iredentističke pjesme (slučaj u gradu Zadru). Kako se rat približava svojem kraju, čak i najviši predstavnici civilnih vlasti, kao što je dalmatinski podnamjesnik Golf (češke narodnosti), ulaze u društvo Hrvatske čitaonice u Zadru što je u prijašnjim razdobljima bilo nezamislivo. Međutim, pored svih nedostataka to je činovništvo radilo po uhodanim obrascima, bilo je višenacionalno i višejezično i imalo je svoju bitnu ulogu u funkcioniranju društava na istočnoj obali Jadrana. Nove sile na Jadranu, talijanska i srpska imale su svoj sustav djelovanja koji je bio stran postojećim obrascima. U prvom redu, to je nacionalizacija rada upravnog sustava. Na područjima pod jugoslavenskom kontrolom izbacuje se uporaba talijanskog jezika, a s druge strane talijanske okupacijske snage u bitnome ograničavaju uporabu hrvatskog jezika. Osobiti je problem činjenica da je činovništvo najvišeg ranga kao i najbrojniji njegov dio ostao u Zadru, bivšem glavnom gradu Kraljevine Dalmacije pod talijanskom okupacijom, a veći dio Dalmacije došao je pod jugoslavensku kontrolu. Nesigurnost nastala promjenama političkog i društvenog okvira postavljala je pred suvremenike brojna načelna i praktična pitanja. Ostati na istom teritoriju i priznati nove vlasti ili se iseliti? Kakvo će biti uređenje novih država (Kraljevine Italije i Kraljevine SHS)? Ostati u starim okvirima političkog djelovanja ili se prilagoditi novim okolnostima? Pitanje uporabe jezika: hrvatski, slovenski ili talijanski? Kako se obrazovati na „spornim“ teritorijima?

The end of the First World War, the collapse of the Habsburg Monarchy, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, the eastern Adriatic

nije evidentirano