hrvatski

Visoki sjaj orgulja i klavira iz Umjetničke radionice Heferer

Kad je Bach pod svjetlom svijeće skladao svoje trodimenzionalne strukture, oblikovao je stil koji znači beskraj. Time je postao Newtonovim i Leibnizovim baštinikom, jer kontrapunkt ništa manje od infinitezimalnog proračuna nije ideja čistog prostora, čiju bezgraničnost muzičar tumači s pomoću polifonije. Obje slike svijeta potekle su iz duha čiji zamah ne poznaje nikakva ograničenja. Tako će se i katedrale arhitektonski uzdizati iznad oblaka, a orgulje će u njihovoj unutrašnjosti brojnim registrima skladatelju otvoriti taj isti prostor, sada proizišao iz beskrajnih nijansi glazbenih tonova dajući svu slobodu orguljašu da rukama, ali i nogama, još jednom izrazi taj samo zapadnom čovjeku poznat osjećaj svijeta. Nije, stoga, neobično da je od kasne renesanse i predodžba Boga postala sve sličnija ideji bezgraničnog svemira, čija će transcendentalnost tek u noći pobijediti materiju i osloboditi nas svake banalnosti dana. A naša osjetila tada neće biti mnogo više od organa imaginacije, nesposobna istinski iskusiti zbilju koja je i tako bila i ostala zatvorena za sve osim za naš duh. Ideja beskonačnosti u samu je temelju zapadne misli, stoga je Mozart upravo orgulje zbog njihova raskošna zvuka uzdignuo na pijedestal „kraljice instrumenata“. Njihove se dinamičke mogućnosti kreću u široku rasponu od kontemplativne prigušenosti do gromoglasne prodornosti, a otvorene akustičke perspektive dodatno su pojačane sposobnošću oponašanja drugih instrumenata i ljudskih glasova. Orgulje, stoga, možda doista jedine imaju moć rastvoriti i samo tijelo katedrale – njezine svodove, zidove, lukove i sve što je konstruktivno i zbiljsko – kako bi u kontrapunktu i bestežinskoj harmoniji do kraja razvile izvornu arhitektonsku zamisao. Nigdje arhitektonska statika i muzička dinamika ne idu tako ruku pod ruku kao kad je riječ o katedralama i orguljama, jer teški građevni materijal kao da nikad i nije htio ništa drugo nego izgubiti se u trilerima i kadencama vitraja i rozeta ne bi li se poput muzike u cijelosti oslobodio vlastite materije. Orgulje, s druge strane, smještene u unutrašnjosti iznad vestibula, postale su oblikovnom protutežom oltaru poprimivši izvanjsko obličje nalik manjoj građevini koja je stoljećima svojom formom poput katedrale pratila sve varijacije epohalnih stilskih obilježja. Njihova je estetska i umjetnička vrijednost neupitno rezultat tisućljetne tradicije, a ovisno o veličini, odnosno broju registara (svirala), sastoje se od jedne do čak šest klavijatura za ruke (manuala) i jedne klavijature za noge (pedala), oživljenih puhaćim mehanizmom koji se pod utjecajem znanosti i tehnologije od mehaničkoga s vremenom razvio u električni. Tako kompleksan muzički instrument plod je suradnje graditelja orgulja i skladatelja, glazbenika, arhitekata te ponekad i likovnih umjetnika, koji su visokospecijalizirano znanje i brojne vještine razvijali generacijama prenoseći ih s koljena na koljeno. Zato Hrvatska može biti ponosna da na njezinu prostoru, pa i šire, već 172 godine djeluje Umjetnička radionica Heferer – nekada Prva hrvatska gradiona orgulja, harmonija i glasovira – utemeljena daleke 1849.

Umjetnička radionica Heferer ; orgulje ; klavir

nije evidentirano