hrvatski

Od pakla do raja i natrag

Čak sedam stoljeća dijeli nas i veže uz Dantea, pjesnika čija se obljetnica smrti ove godine u cijelome svijetu obilježava brojnim kulturno- umjetničkim pothvatima vezanima uz njegovo književno remek-djelo, trajno upisano u srž europskog identiteta i kolektivne svijesti. U nas na tog velikana zapadne misli ponajprije nas podsjećaju Matica hrvatska i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, krovne domaće institucije čije je zajedničko poslanje poticanje i promicanje izvrsnosti te očuvanje stvarnih vrijednosti kako bi se društvo kontinuirano razvijalo u cjelini. Obljetnice su u tom smislu izvrsna prigoda za prisjećanje na prijelomne trenutke naše povijesti, kao i povijesti cijele naše kulture i civilizacije. Pa iako često ne prepoznajemo taj trenutak u stvarnom vremenu – na što je svojedobno upozoravao i Goethe – upravo će vrijeme dugoročno nepogrešivo iznjedriti stvarnu vrijednost koja sa svojim odjecima nimalo ne gubi, nego umnaža utjecaj i energiju. Autentičnost pritom biva očuvana, jer ona ionako ne može preživjeti bez interpretacija, i možda je zato Novalis smatrao da „pjesma mora biti duboka poput čovjeka“ nudeći tako neiscrpne mogućnosti čitanja i tumačenja koje će neprestano osuvremenjivati izvornu misao. U tim cikličkim repeticijama originalna slika svijeta slobodno se širi i drugim granama umjetnosti, njihovim medijima, ali također svim područjima čovjekova djelovanja uopće, kao i epohama koje su se stoljećima izmjenjivale otvarajući i zatvarajući svoje krugove, zato bez ustručavanja možemo reći da slaveći Dantea ove godine slavimo i vlastitu kulturu, koja bi sigurno bila bitno drukčija da u kamenu temeljcu nema ugrađenu viziju Božanstvene komedije.

Dante Alighieri ; Božanstvena komedija

nije evidentirano