hrvatski

Antika u temelju zapadne misli : Fabijanićev povratak iskonu

Rijetka su pitanja koja u sebi kriju toliku dvoznačnost da je bilo koji, čak i dijametralno suprotan odgovor na njih točan – bio on „da“ ili „ne“. U takvim se pitanjima zrcali sva dvoličnost svijeta, a jedno od njih svakako jest „je li antika dio zapadne kulture, samim time našom kulturom, ili ona ipak to nije?“ Ako jest, kako je postala njezinim dijelom i zašto se smatra kolijevkom naše civilzacije, jer nemoguće je ne zapitati se je li tijekom povijesnog razvitka u nekom trenutku uopće moguće pretvoriti se u sasvim drugu kulturu? Pa ipak, unatoč tomu što takav slučaj u povijesti nikad nije zabilježen, često se čudimo srednjem vijeku nazivajući ga „mračnim“ kao da je riječ o nekakvome ikarovskom padu, gotovo na razini zaborava vlastitih mogućnosti i postignuća, a ne o sasvim novom početku. Nikad se prije ni jedno rađanje kulture nije smatralo mračnim – ni ono babilonske, egipatske, kineske, indijske, meksičke, klasične (antičke), arapske (islamske), pa ni ruske kulture – samo su prvi koraci zapadne kulture obavijeni nerazumijevanjem čak i od samih zapadnjaka, koji često ni danas ne mogu shvatiti kako je poslije rascvjetane antike bilo moguće stropoštati se u „mrak“ nesvjesnosti – tminu iz koje će strah od smrti, u trenutku dok se duša nove kulture još budi, kreirati svoj prasimbol kao izraz vlastita doživljaja svijeta. Za antiku će taj prasimbol biti u sebe zatvoreno tijelo, dok će za zapadnu kulturu on biti sasvim suprotan bezgraničan, beskonačan prostor.

Nenad Fabijanić ; Spomenik domovini ; antika ; Defense

nije evidentirano