hrvatski

Majčinstvo Marije i Crkve u svjetlu intervenata zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera na Drugome vatikanskom koncilu i Šagi-Bunićeva govora o civilizaciji ljubavi

Autori ovoga članka obrađuju temu majčinstva Marije i Crkve, usporedno istražujući dva koncilska interventa zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera i neobjavljene i objavljene, pretkoncilske i poslijekoncilske spise Šeperova osobnoga koncilskog teologa Tomislava Janka Šagi-Bunića. Nakon uvodnih napomena, u prvom se poglavlju bave temom Marijina univerzalnog majčinstva, tj. Marije kao majke svih ljudi. Potom, u drugom poglavlju, razrađuju temu univerzalnog majčinstva Crkve, ističući njegove tri bitne dimenzije: 1) nositelji majčinske dimenzije Crkve su svi njezini članovi ; 2) majčinstvo Crkve shvaćeno je kao ljubav ; 3) adresati majčinske ljubavi Crkve su svi ljudi. Na koncu, u trećem poglavlju, ukazuju na kristološko utemeljenje univerzalnosti majčinstva Crkve, koje proizlazi iz Marijina univerzalnog materinstva te, u svjetlu Šagi-Bunićeva govora o civilizaciji ljubavi i specifičnog tumačenja Mt 25, 40 ("Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste") postaje imperativ prema svakom se čovjeku odnositi kao prema Kristu. U svim trima poglavljima autori uočavaju iznimnu bliskost i srodnost promišljanja dvojice velikana, koji su uvelike obilježili hrvatsku teologiju XX. stoljeća.

majčinstvo ; mariologija ; ekleziologija ; kristologija ; civilizacija ljubavi

nije evidentirano