hrvatski

Učinkovitost programa Pričolovci na razvoj pripovijedanja - mjere makrostrukture diskursa

Proučavanje pripovijedanja koristan je izvor podataka o djetetovim jezičnim sposobnostima i omogućava otkrivanje teškoća u jezičnom razvoju (Aksu-Koç i Aktan-Ercyes, 2018). Postoje različiti strukturirani pripovjedni programi koji podržavaju razvoj pripovjednih vještina kod djece (McGregor, 2000, Hayward i Schneider, 2000). Kako bi se provjerila učinkovitost takvog programa, u jednoj je zagrebačkoj osnovnoj školi 2019. u sklopu projekta Višerazinski pristup govornom diskursu u jezičnom razvoju (HRZZ-UIP-2017-05-6603) proveden pripovjedni program Pričolovci (Hržica i sur., 2019). Dosadašnje spoznaje idu u prilog uspješnosti intervencija u obliku narativnih programa, premda su rezultati istraživanja nejednoznačni (Clancy, 1980 ; Michaels, 1981 ; Hayward i Schneider, 2000 ; Spencer i Slocum, 2010). Cilj je ovog rada provjeriti učinak provedene narativne intervencije na makrostrukturalnu razinu pripovijedanja djece rane školske dobi. Program je provođen tri puta tjedno unutar dvanaest tjedana, a razvijao je pripovjedne sposobnosti na mikro- i makrostrukturi te rječnik djece. Uzorak je činilo 55 djece kronološke dobi osam godina – 27 u tretmanskoj te 28 u kontrolnoj skupini. Za procjenu makrostrukture, odnosno gramatike priče korištene su fikcionalne priče Koze i Ptice unutar MAIN-a (Multilingual Assessment Instrument for Narrative, Gagarina i sur., 2012), materijala za procjenjivanje razine pripovijedanja. Za svakog sudionika su prije i nakon provođenja narativne intervencije procijenjeni makrostruktura priče i broj riječi kojima se izražavaju unutarnja stanja likova. Obrada podataka učinjena je u programu IBM SPSS Statistic – inačici 26. Nisu pronađene statistički značajne razlike između skupina, što znači da tretmanska skupina nije napredovala više od kontrolne. Dobivene je rezultate potrebno promatrati u svjetlu značajki dosadašnjih istraživanja: trajanje je dosad provedenih programa obično kraće i intenzivnije, uzorci sudionika manji i točno probrani (djeca s jezičnim poremećajima te rizične skupine nižeg SES-a, ili dvojezična djeca), a način praćenja učinka programa varira. Nalazi ovog istraživanja su vrijedni jer mogu poslužiti kao temelj za unaprjeđenje programa narativne intervencije te jezičnih intervencija općenito, koje su u Republici Hrvatskoj tek u začetku. Stoga je ostavljen prostor za daljnja istraživanja i nadograđivanje narativnih intervencija ove vrste. Buduća istraživanja svakako bi trebala istražiti i druge aspekte učinka programa, kao što su mjere mikrostrukture, rječnik, opće jezične sposobnosti te povratna informacija roditelja.

pripovijedanje, pripovjedni programi, struktura priče, makrostruktura, unutarnja stanja likova

nije evidentirano