hrvatski

Rekapitulacija i civilizacija ljubavi. Prilog utemeljenju Šagi-Bunićeve tvrdnje da je Mt 25,40 sastavnica Irenejeva nauka o rekapitulaciji svega u Isusu Kristu

Riječi “Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40) Šagi-Bunić je smatrao temeljnim polazištem izgradnje civilizacije ljubavi, iščitavajući iz njih da se Sin Božji poistovjetio, sjedinio sa svakim čovjekom te da u svakome čovjeku treba vidjeti Isusa Krista. Smatrao je da su te iste riječi također sastavni dio Irenejeva nauka o rekapitulaciji. O njoj je pisao u nekoliko navrata, te je želio izraditi teološku analizu Irenejevih promišljanja, uvjeren da ona mogu pružiti dodatno teološko utemeljenje civilizaciji ljubavi. U ovome članku želimo donijeti prilog njegovim neostvarenim nakanama. Irenejevim spisima pristupamo analitičko-deduktivnom metodom. Preciznije, nastojimo pronaći i analizirati ona mjesta u kojima lionski biskup govori o onome što Šagi-Bunić podrazumijeva pod Mt 25, 40 te otud izvodimo zaključke o mogućim tumačenjima Irenejeve rekapitulacije i o njihovoj bliskosti sa Šagi-Bunićevim promišljanjima. Članak je podijeljen na dva poglavlja. U prvome istražujemo pitanje sjedinjenja i poistovjećivanja Logosa sa svakim čovjekom. U drugome, u tri koraka, tragamo za onim mjestima u Irenejevim djelima u kojima govori o Božjoj vidljivosti i gledanju Boga. Pronalazimo da Irenejeva teologija rekapitulacije svega u Kristu, s naglašeno univerzalnom soteriologijom i razvojnom antropologijom, u sebi – bilo izričito bilo implicitno – sadrži ideje koje je Šagi-Bunić izvodio iz Mt 25, 40. Zaključujemo da bi se Irenejeve riječi “Gloria enim Dei vivens homo, vita autem hominis visio Dei” mogle i ovako protumačiti: Slava Božja je svaki živi čovjek. Život čovjekov je gledanje Boga u svakome čovjeku.

T. J. Šagi-Bunić ; Irenej iz Liona ; rekapitulacija ; sjedinjenje Boga i čovjeka ; kristologija ; soteriologija

nije evidentirano