hrvatski

Određivanje spola mediteranske dagnje Mytilus galloprovincialis (Bivalvia:Mytilidae)

Boja gonada mediteranske dagnje Mytilus galloprovincialis varira od mliječno bijele ili krem boje kod mužjaka do narančasto crvenkaste kod ženki. Navedene razlike smatrane su pouzdanim pokazateljem za određivanje spola vizualnom metodom. Iako je mediteranska dagnja visoko tolerantna vrsta, ekstremne vrijednosti okolišnih uvjeta izazivaju oksidativni stres te utječu na akumulaciju karotenoida u gonadama, odgovornih za narančasto obojenje gonada. Karotenoidi služe u obrani od oksidativnog stresa budući da mogu vezati reaktivne radikale kisika i pretvoriti ih u manje štetan vodikov peroksid. Ovisno o položaju dagnji u zoni plime i oseke, mužjaci također pokazuju visoku koncentraciju ovih pigmenata u gonadama, što može dovesti do pogrešne interpretacije rezultata dobivenih vizualnom metodom određivanja spola. Cilj ovog rada bio je utvrditi pouzdanost navedene metode uspoređujući rezultate s rezultatima dobivenih histološkom metodom određivanja spola kao najpouzdanijom. Ukupno je obrađeno po 40 jedinki s dva različita tipa staništa: zagađeno priobalno područje pod utjecajem plime i oseke (Kaštel Lukšić) te stanište s kontroliranim fizikalno kemijskim parametrima koje je trajno uronjeno u more (jedinke dostupne na tržištu iz uzgajališta školjaka u Strunjanskom zaljevu (Slovenija)). Spol je vizualno određen od strane dva nezavisna čitača kako bi se izbjeglo subjektivno tumačenje rezultata. Histološki je spol određen na temelju prisutnosti jajnih, odnosno spermalnih stanica vidljivih na trajnim preparatima. Rezultati histološke identifikacije pokazali su da je na području Kaštel Lukšića bilo 42, 5% ženki i 57, 5% mužjaka, dok je u Strunjanskom zaljevu bilo 37, 5% ženki te 52, 5% mužjaka. Rezultati dobiveni vizualnom metodom pokazali su suprotno, odnosno da je veći postotak ženki na obje lokacije: 52, 5% na području Kaštel Lukšića i 65, 0% u Strunjanskom zaljevu. Pogreška u određivanju spola bila je veća na lokaciji u Strunjanskom zaljevu (52, 5%) nego u Kaštel Lukšiću (40, 0%) što pokazuje jednaku mogućnost pogrešne interpretacije rezultata u oba staništa. Od ukupnog postotka jedinki kod kojih je pogrešno određen spol, pogreška je bila veća za mužjake nego ženke kod obje lokacije. U Strunjanskom zaljevu za 76, 2% mužjaka pogrešno je dodijeljen ženski spol, dok je u Kaštel Lukšiću taj postotak iznosio 62, 5%. Većina pogrešno određenih mužjaka na obje lokacije imala je narančasto tkivo gonada, što bi se moglo dovesti u vezu s povećanom koncentracijom karotenoidnih pigmenata. Prema dobivenim rezultatima, vizualna metoda određivanja spola nije pouzdana metoda stoga je nužno kod ovakvih istraživanja provoditi histološka ispitivanja.

mediteranska dagnja, histologija, određivanje spola, morfometrija

nije evidentirano