hrvatski

Pedagoška ljubav u doba pandemije

Pedagoška ljubav određuje se kao posebna vrste ljubavi koju učitelj iskazuje učenicima u odgojno- obrazovnom procesu, a karakteriziraju je jednosmjernost, bezuvjetnost i proporcionalnost, i kao takva predstavlja temelj djelovanja učitelja u nastavi. Radom se istražuje kako se pedagoška ljubav uklapa u posebne oblike nastave organizirane u vrijeme pandemije i s kojim su izazovima učitelji suočeni. U tu svrhu analizirane su tri faze organizacije nastave tijekom tri školske godine u Republici Hrvatskoj u doba pandemije. Najizazovnije je razdoblje bilo tijekom potpunog zatvaranja škola uz isključivo održavanje nastave na daljinu. Tri su dominantna faktora utjecala na otežavanje iskazivanja pedagoške ljubavi u tom razdoblju: ukidanje neposredne interakcije između učitelja i učenika zbog isključivog korištenja različitih medija i roditelja učenika mlađe školske dobi ; strah kao dominantna emocija u socijalnoj izolaciji koja je otežavala učenje, kako učenika, tako i učitelja ; neizgrađenost pedagoškog odnosa između učitelja i učenika (mlađe školske dobi). U takvim se okolnostima upravo pokazala povećana potreba za pedagoškom ljubavi, jer je zbog navedenih izazova do izražaja došlo njezino svojstvo proporcionalnosti, što se očitovalo kroz povećane napore učitelja kako bi doprli do učenika i inspirirali ih na učenje.

Hrvatska, iznenadna nastava na daljinu, pedagoška ljubav, pedagoški odnos, učitelj

nije evidentirano