engleski

Od genija do boema – figure autorstva na prijelomu 20. stoljeća

Considering some well-known examples in European and Croatian literary history, this paper analyses modalities in conceptualising authorship in the second half of the 19th and the first decades of 20th century. When comparing dominant cultural practices and theoretical approaches at the beginning and at the end of this period it becomes obvious that the Romantic concept of genius that Kant defined as a “a talent for producing that for which no definite rule can be given, ” genuine as nature, also determines modernist and avant-garde practices in the early 20th century. A presupposed integrity of art and life, politics and aesthetics in the artistic movements of the time generates the concept of artist/author who is expelled from the normative forces of society, outcasts, bohemians, poète maudits etc. Dedicated to art and in long-lasting (internal) exile, in the European semi/periphery, they often function as a cultural intermediator and a sign of the symbolic value that will be fully capitalised posthumously.

književno autorstvo, genij, boema, Tin Ujević, A. G. Matoš, modernizam

Od genija do boema – figure autorstva na prijelomu 20. stoljeća Polazeći od nekoliko poznatih primjera iz povijesti književnosti (Ujević, Matoš, Baudelaire) u ovom se članku analiziraju promjene u tipovima autorstva od druge polovice 19. do prvih dekada 20. stoljeća. Uzimaju se u obzir procesi stvaranja književnog polja, nacionalnog i svjetskog kanona književnosti koji, u kontekstu izgradnje identiteta, jezika i kulture malih nacija poput hrvatske dobivaju šire društveno i kulturno značenje. U ovom se kontekstu posebna pozornost pridaje razumijevanju uloge koju figura genija ima u početnim desetljećima ovog razdoblja i u odabranim kulturnim procesima. Navodi se primjer kanonizacije Ivana Gundulića, baroknog pisca koji kroz 19. stoljeće, u procesima nacionalne integracije i stvaranja kulturnog polja dobiva značajnu ulogu. Status genija, pjesnika kao vladara nacionalnog Parnasa mijenja se krajem 19. stoljeća, što je moguće pratiti na razini javne percepcije izdvojenih autora poput Ivana Gundulića ili Ivana Mažuranića, ali i unutar književnog polja, autorefleksivnim postupcima, poetičkim i kritičkim iskazima. U članku se uspoređuje izdvojenost, povlašte