hrvatski

Dobrobiti jednostavnog jezika za djecu s disleksijom – praćenje pokreta očiju tijekom čitanja

HR: Učenici s disleksijom se tijekom školovanja susreću s brojnim problemima. Zbog same prirode ovoga poremećaja, njihove se teškoće ogledaju u zadatcima koji zahtijevaju integraciju jezične i vizualne obrade (Ramus, 2001). U smanjenju tih poteškoća i njihovih posljedica na pojedinačne ishode može pomoći uporaba jednostavnog jezika. Ovaj se koncept temelji na komunikaciji dostupnoj svima, kako osobama s različitim poremećajima, tako i onima bez njih (Maaß, 2020). Dobrobiti smjernica za koje se zalažu zagovornici primjene jednostavnog jezika još su uvijek nedovoljno istražene. Deilen i Schiffl (2020) posebno naglašavaju potrebu za istraživanjima uporabom metoda u stvarnom vremenu kako bi se uporaba jednostavnog jezika u radu s ciljnim skupinama empirijski potvrdila. Cilj je ovoga izlaganja predstaviti podatke o učincima jednostavnog jezika na izvedbu djece s disleksijom. Točnije, raspraviti o tome olakšava li on obradu i razumijevanje teksta osiguravajući tečnije čitanje, smanjenje troškova obrade i višu razinu razumijevanja napisanoga teksta. S obzirom da je ovo pilot istraživanje, prije regrutiranja većega uzorka ispitanika, u ovoj je fazi ispitano petero djece s disleksijom (DsD) (sr. dob 10.1). Za potrebe istraživanja odabrana su dva teksta iz udžbenika za četvrti razred osnovne škole iz predmeta Priroda i društvo. Tekstovi su obrađivali slične teme i bili jednake duljine. Jedan je tekst bio neizmijenjen, a drugi jezično prilagođen na dvije razine – leksičkoj i sintaktičkoj – radi mogućnosti usporedbe unaprijed određenih regija interesa u tekstu. Djeca su na uređaju za praćenje pokreta očiju čitala oba teksta, a naknadno su se analizirale iduće mjere: trajanje fiksacija, N fiksacija, N regresija, N povrataka oka u prethodne regije i frekvencija fiksacija. Osim toga, analizirali su se i odgovori na literalna i inferencijalna pitanja o pročitanomu tekstu. Rezultati su potvrdili da leksičke prilagodbe značajno doprinose smanjenju kognitivnoga opterećenja, olakšavaju obradu i povećavaju razumijevanje za DsD. To nije potvrđeno za sintaktičke prilagodbe, moguće zbog njihove prirode. Naime, složeni sintaktički oblici zamijenjeni su većim brojem leksičkih jedinica, što je rezultiralo gotovo jednakim vremenom čitanja. DsD su pružala točnije odgovore na literalna i inferencijalna pitanja o tekstu pisanomu na jednostavnom jeziku, u odnosu na obični tekst. Dobivene spoznaje doprinose istraživanjima koja zagovaraju dobrobiti jednostavnog jezika u radu s različitim skupinama. Ipak su potrebna daljnja istraživanja s više sudionika kako bi se dobivene tvrdnje dodatno potkrijepile. EN: Students with dyslexia are faced with many problems throughout education. Due to the mere nature of this reading impairment, their difficulties are evident in tasks that require the integration of language and visual processing (Ramus, 2001). To mitigate difficulties and to minimize their consequences on the individual outcomes, the concept easy language has been introduced. It is based on accessible communication, designed for persons with different disorders (or without disabilities ; Maaß, 2020). There are still very few studies that have empirically acknowledged the regulations set by the proponents of easy language. Deilen and Schiffl (2020) emphasised that research using online methods to support them with empirical evidence are urgently needed in different target groups. The aim of this talk is to present the data on the benefits of easy language for children with dyslexia. More specifically, to discuss whether it facilitates processing and text comprehension by ensuring more fluent reading, decrease in processing costs, and higher levels of comprehension of written text. As this is a pilot study, prior to recruiting a larger sample five children with dyslexia (CwD) have been tested (Mage 10.1 YoA). Two similar texts from the Nature and Society textbook for fourth grade students were selected. They covered similar topics and were of the same length. One text was used unchanged and was regarded as regular, and the other, easy language text, involved linguistic adjustments on two levels – lexical and syntactic – for the sake of comparisons on the pre- determined areas of interest (AoIs). Children read both texts on the eye-tracker, and several measures were analysed: duration of fixations, N of fixations, N of regressions, N of revisits and fixation frequency. Accuracy of responses to literal and inferential questions was analysed, as well. Results confirmed that lexical adjustments tended to statistically decrease cognitive load and increase comprehension for CwD. No such benefits were found for the syntactic adjustments, possibly due to their nature. Namely, a larger amount of lexical units is needed to replace complex syntactic forms, resulting in almost equal reading times. CwD also provided more accurate responses to literal and inferential questions related to the easy language text than to those related to the regular text. Current findings contribute to the accumulation of evidence base advocating for the benefits of easy language for different target groups. Further research with more participants will be employed to corroborate the obtained claims more strongly.

Jednostavan jezik ; disleksija ; leksičke prilagodbe ; sintaktičke prilagodbe ; praćenje pokreta očiju

nije evidentirano

engleski

The benefits of easy language for children with dyslexia – evidence from eye-tracking

HR: Učenici s disleksijom se tijekom školovanja susreću s brojnim problemima. Zbog same prirode ovoga poremećaja, njihove se teškoće ogledaju u zadatcima koji zahtijevaju integraciju jezične i vizualne obrade (Ramus, 2001). U smanjenju tih poteškoća i njihovih posljedica na pojedinačne ishode može pomoći uporaba jednostavnog jezika. Ovaj se koncept temelji na komunikaciji dostupnoj svima, kako osobama s različitim poremećajima, tako i onima bez njih (Maaß, 2020). Dobrobiti smjernica za koje se zalažu zagovornici primjene jednostavnog jezika još su uvijek nedovoljno istražene. Deilen i Schiffl (2020) posebno naglašavaju potrebu za istraživanjima uporabom metoda u stvarnom vremenu kako bi se uporaba jednostavnog jezika u radu s ciljnim skupinama empirijski potvrdila. Cilj je ovoga izlaganja predstaviti podatke o učincima jednostavnog jezika na izvedbu djece s disleksijom. Točnije, raspraviti o tome olakšava li on obradu i razumijevanje teksta osiguravajući tečnije čitanje, smanjenje troškova obrade i višu razinu razumijevanja napisanoga teksta. S obzirom da je ovo pilot istraživanje, prije regrutiranja većega uzorka ispitanika, u ovoj je fazi ispitano petero djece s disleksijom (DsD) (sr. dob 10.1). Za potrebe istraživanja odabrana su dva teksta iz udžbenika za četvrti razred osnovne škole iz predmeta Priroda i društvo. Tekstovi su obrađivali slične teme i bili jednake duljine. Jedan je tekst bio neizmijenjen, a drugi jezično prilagođen na dvije razine – leksičkoj i sintaktičkoj – radi mogućnosti usporedbe unaprijed određenih regija interesa u tekstu. Djeca su na uređaju za praćenje pokreta očiju čitala oba teksta, a naknadno su se analizirale iduće mjere: trajanje fiksacija, N fiksacija, N regresija, N povrataka oka u prethodne regije i frekvencija fiksacija. Osim toga, analizirali su se i odgovori na literalna i inferencijalna pitanja o pročitanomu tekstu. Rezultati su potvrdili da leksičke prilagodbe značajno doprinose smanjenju kognitivnoga opterećenja, olakšavaju obradu i povećavaju razumijevanje za DsD. To nije potvrđeno za sintaktičke prilagodbe, moguće zbog njihove prirode. Naime, složeni sintaktički oblici zamijenjeni su većim brojem leksičkih jedinica, što je rezultiralo gotovo jednakim vremenom čitanja. DsD su pružala točnije odgovore na literalna i inferencijalna pitanja o tekstu pisanomu na jednostavnom jeziku, u odnosu na obični tekst. Dobivene spoznaje doprinose istraživanjima koja zagovaraju dobrobiti jednostavnog jezika u radu s različitim skupinama. Ipak su potrebna daljnja istraživanja s više sudionika kako bi se dobivene tvrdnje dodatno potkrijepile. EN: Students with dyslexia are faced with many problems throughout education. Due to the mere nature of this reading impairment, their difficulties are evident in tasks that require the integration of language and visual processing (Ramus, 2001). To mitigate difficulties and to minimize their consequences on the individual outcomes, the concept easy language has been introduced. It is based on accessible communication, designed for persons with different disorders (or without disabilities ; Maaß, 2020). There are still very few studies that have empirically acknowledged the regulations set by the proponents of easy language. Deilen and Schiffl (2020) emphasised that research using online methods to support them with empirical evidence are urgently needed in different target groups. The aim of this talk is to present the data on the benefits of easy language for children with dyslexia. More specifically, to discuss whether it facilitates processing and text comprehension by ensuring more fluent reading, decrease in processing costs, and higher levels of comprehension of written text. As this is a pilot study, prior to recruiting a larger sample five children with dyslexia (CwD) have been tested (Mage 10.1 YoA). Two similar texts from the Nature and Society textbook for fourth grade students were selected. They covered similar topics and were of the same length. One text was used unchanged and was regarded as regular, and the other, easy language text, involved linguistic adjustments on two levels – lexical and syntactic – for the sake of comparisons on the pre- determined areas of interest (AoIs). Children read both texts on the eye-tracker, and several measures were analysed: duration of fixations, N of fixations, N of regressions, N of revisits and fixation frequency. Accuracy of responses to literal and inferential questions was analysed, as well. Results confirmed that lexical adjustments tended to statistically decrease cognitive load and increase comprehension for CwD. No such benefits were found for the syntactic adjustments, possibly due to their nature. Namely, a larger amount of lexical units is needed to replace complex syntactic forms, resulting in almost equal reading times. CwD also provided more accurate responses to literal and inferential questions related to the easy language text than to those related to the regular text. Current findings contribute to the accumulation of evidence base advocating for the benefits of easy language for different target groups. Further research with more participants will be employed to corroborate the obtained claims more strongly.

Easy language ; dyslexia ; lexical adjustments ; syntactic adjustments ; eye-tracking

nije evidentirano