hrvatski

Javni spomenici u antici

Razvoj rimske skulpture na području Hrvatske može se pratiti od sredine 1.st.pr.Kr. U rimskim gradovima postoje javne i privatne skulpture što ovisi o naručitelju. Dakako, u prvu i drugu grupu što ovisi o naravi, može pripadati službena i kultna, a u drugu kultna i sepulkralna plastika. I portretne statue mogu biti javnoga i privatnog karaktera. Javne su kipovi careva, članova njihovih obitelji te osoba kojima gradovi ili neke zajednice u znak zahvalnosti podižu javne spomenike. Većina se javnih spomenika može držati i službenim. Prodiranjem i širenjem Rima te dolaskom Italika u novoosvjena područjadolaze i majstori, kipari i klesari, koji ustrojavaju radioničku produkciju.Pojedinac je u radionici samo sudionik u procesu izrade sklupture. valja istaknuti da skulpture od kamena ili mramora mogu biti domaće provenijencije ili pak gotovi kipovi mogu biti import iz vodećih centara. Također treba istaknuti i problem, mogu li se skulpturi pripisati i slavoluci i slični javni spomenici čija je osnova zidana iz velikih kamenih blokova, dok su samo neki dijelovi ukrašeni reljefima ili slobodnom skulpturom. Na temelju arheoloških nalaza, literature, arhitektonske dokumentacije te izvora dat će se slika javnih spomenika na području Hrvatske.

rimska skulptura; rimsko prodiranje; javni spomenici

nije evidentirano