hrvatski

Kriza sustava kao prilika za izraz moći umjetnosti: Milo Rau i IIPM

Svrha rada je prikazati i analizirati kazališna djela Mila Raua, koji u ovom trenutku slovi kao jedan od (naj)poznatijih švicarskih kazališnih (i filmskih) redatelja i umjetnika kao predstavnika takozvanog trećeg vala dokumentarnog kazališta. Rad polazi od hipoteze kako se Milo Rau u svom kazališnom djelovanju se poigrava s granicom dokumentarzma i fikcije, identificirajući u društvu krizne trenutke i raskole sustava te suptilnim ukazivanjem na njih kroz svoja umjetnička djela radi na razvoju jedne nove vrste katarze, katarze razuma. Metode koje će se u analizi Rauvih djela koristiti su hermeneutika, close reading i estetika recepcije, pri čemu će se pokušati odgovoriti na pitanje o njegovoj kontroverzi. Naime, Raua mediji nazivaju kontroverznim, no je li kontroverzno prakticirati angažiranu umjetnost i koristiti njenu moć za pružanje otpora sustavu koji je očito pun nedostataka i koji vapi za propitivanjem. Rrezultati istraživanja će pokazati kako se njegov teatar može nazvati dokumentarnim jer svoje drame temelji na stvarnim događajima ili pak sadrže tzv. "prodore realnog". Neki od primjera su predstava Obitelj u kojoj Milo Rau rekonstruira tragičan događaj iz 2007. godine u blizini Calaisa (Francuska) kada je četveročlana obitelj Demeester pronađena obješena u vlastitoj kuhinji uz sumnju na masovno samoubojstvo. Nadalje, Pet lakih komada govori o zločinima Marca Dutrouxa, pedofila, silovatelja i djecoubojice iz Belgije, a među ostala njegova djela u kojima se već iz naslova vidi jasna referencijalna funkcija ubrajaju se Posljednji dani Ceausescua, Europska trilogija, Breivikova izjava i dr., u kojima Rau ukazuje na krizu realnih sustava i umjetnički je rekreira u formi snažnih kazališnoh scena za koje vjeruje da imaju moć promjene.

kriza sustava, moć kazališta, Milo Rau, dokumentari teatar, katarza razuma

nije evidentirano