engleski

Music therapy of aphasia

Glazba i govor ne predtavljaju jednu te istu funkciju ; one se razlikuju u većini svojih elemenata. Ove dvije funkcije razlikuju se i po svojoj lokalizaciji. Govor je uvijek smješten u domanantnoj polutki. Glazbena funkcija smještena je u dominantnoj polutki samo u glazbeno obrazovanih i sofisticiranih osoba. Kako su takvi ljudi rijetki, toje zapravo više iznimka negoli pravilo, pa se središte za glazbenu funkciju većinom nalazi u nedominantnoj polutki. Amuzičan poremećaj nije uvijek udružen s afazijom. U afazičnog bolesnika glazbene sposobnosti zadržane su u većoj mjeri od govornih sposobnosti. Glazbajejedno od najpogodnijih sredstava za pristupanje afazičnim bolesnicima. Dobar učinak na afazičnog bolesnika postiže se u povoljnom ozračju, što znači lagana glazba u pozadini. U akrivnom pristu-pu treba pronaći onu vrst glazbe i pjesme što ih dotičan afazični bolesnikvoli, ali ih on treba pjevušiti ili zviždati, a ne samo slušati. Nakon iznalaženja ispravnog pristupa liječenju glazbom u afazičnog bolesnika, svaki i najmanji uspjeh u pjevanju, što se tada iskazuje kao standard govora, daje afazičnom bolesniku golemu potporu, ohrabrenje i nadu u daljnji oporavak, što ga opet potiče da još više vježba. Nadalje, raspravlja se o neurološkom tumačenju glazbenih vještina, tj. o glazbenim sastavnicama glasa koji pjeva i govori. Uspoređuju se govor i pjevanje, poglavito u smislu njihove biološke i sociološke sličnosti i razlika. Po-trebno je procijeniti psihološki profil afazičnog bolesnika s naglaskom na važnosti psihološkog pristupa koji pak mora biti individualan. Na osnovi literaturnih podataka i našega vlastitog iskustva naglašavamo važnost mecodologije (trajanje seanse i cijeloga postupka, muzički tempo, temarika pjesama itd.), kao i svu složenost liječenja glazbenom terapijom (zajedno sa slikama, pisanim tekstom itd.).

aphasia; music therapy

nije evidentirano