hrvatski

Socijalna okolina i sudjelovanje mladih u hrvanju

Cilj istraživanja je utvrditi razinu povezanosti socijalne okoline (roditelji, treneri, vršnjaci) mladih hrvača u odnosu na njihovu razinu zadovoljstva, intrinzičnu motivaciju i posvećenost hrvanju. Uzorak je činilo 172 mladih hrvača od 11 do 17 godina iz većine hrvačkih klubova u Hrvatskoj, koji su podijeljeni u tri dobne skupine, mlađi dječaci hrvači od 11 do 13 (N = 79) stariji dječaci hrvači od 14 i 15 (N=50) i kadeti od 16 i 17 godina (N=43). Korišteni su upitnici koji mjere posvećenost sportu, ukupnu razinu zadovoljstva u sportu, socijalnu orijentaciju i utjecaj roditelja, trenera i vršnjaka, intrinzičnu motivaciju te roditeljsku potporu djeci u sportu. Rezultati su obrađeni diskriminacijskom analizom te kanoničkom korelacijskom analizom. Postavljene su dvije hipoteze: H1: Postoji značajna razlika u socijalnoj motivaciji između različitih dobnih skupina mladih u hrvanju. Diskriminacijska analiza izdvojila je prvu diskriminacijsku funkciju koja je bila statistički značajna na nivou 0, 01 (p < 0, 01) te je ova hipoteza potvrđena. Najveći doprinos definiranju diskriminacijske funkcije dale su poddimenzije roditeljske potpore, intrinzične motivacije i socijalne orijentacije. Dječaci hrvači se najviše razlikuju u varijablama „percipirana kompetentnost“, „pozitivna potkrepljenja“ i „roditeljska vjerovanja u dobrobit bavljenja sportom“, a najviše se razlikuju mlađi i stariji dječaci hrvači, dok se najstariji hrvači kadeti umjereno razlikuju i od mlađih i od starijih dječaka hrvača. Na pozitivnom polu diskriminacijske funkcije nalazi se mlađa dobna skupina, blizu nule su kadeti, a na negativnom starija dobna skupina. Drugim riječima, mlađim hrvačima važna su roditeljska vjerovanja u dobrobit bavljenja sportom, a karakterizira ih više napora/važnosti i više zadovoljstva u sportu. Starije dječake hrvače karakterizira manje percipirane kompetentnosti, više pritiska/tenzije i manje zadovoljstva u sportu, dok su kadeti umjereni u svemu. H2: Postoji značajna povezanost između posvećenosti hrvanju, razine zadovoljstva, intrinzične motivacije i socijalne orijentacije. Kanoničkom korelacijskom analizom utvrđeno je kako postoji jedan statistički značajan kanonički par na nivou 0, 01 te je ova hipoteza potvrđena. Kanonički koeficijent korelacije za kanonički par iznosi, F1 = 0, 65, čime se objašnjava 42 % ukupne varijance na nivou značajnosti p < 0, 01. Kanoničke faktore prvog i drugog seta varijabli u kanonički par povezuje socijalna orijentacija u obliku prihvaćanja grupe, roditeljska potpora u obliku roditeljskog vjerovanja u dobrobit bavljenja sportom i pozitivnih potkrepljenja te varijable intrinzične motivacije „interes/uživanje“ i „percipirana kompetentnost“. Dobiveni rezultati pokazuju kako postoji statistički značajna razlika u socijalnoj motivaciji različitih dobnih skupina mladih hrvača i ističu važnost motivacije za postizanje pozitivnih afektivnih ishoda koje mladi mogu postići u sportu. Ovo istraživanje predstavlja još jedan značajan doprinos razumijevanju odustajanja mladih od hrvanja, što još uvijek nije dovoljno istraženo niti je dobro znanstveno objašnjeno i riješeno te ima širi društveni značaj i izlazi iz okvira akademske zajednice.

roditelji ; treneri ; prijatelji iz sporta ; socijalna motivacija ; zadovoljstvo u hrvanju ; posvećenost hrvanju ; intrinzična motivacija ; sport

nije evidentirano