hrvatski

Dobrobit svećenika u vrijeme pandemije bolesti COVID-19

Svećenici su se također za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 suočili s novim načinom življenja vlastitog poslanja i poziva, tim više što je svećeničko poslanje usmjereno najčešće na živi kontakt s ljudima. Uzeli smo u obzir odnos svećenika prema drugima, prema sebi i prema Bogu. U istraživanju, od kraja studenog do polovine prosinca 2020. godine, sudjelovalo je 312 svećenika, redovnika i dijecezanskih svećenika, koji žive i rade u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji te jedan manji dio u ostalim državama. Za potrebe istraživanja korišteni su upitnici, prevedeni prema novim standardima prevođenja, kojima se ispitivalo psihološko blagostanje svećenika, suosjećanje i samo-suosjećanje te je prigodni upitnik pripremljen za potrebe ovog istraživanja koji je u fokusu imao pastoralni život svećenika za vrijeme pandemije bolesti COVID-19. Veći broj svećenika, to jest 77 %, izjavio je kako su odvojili više vremena za molitvu nego uobičajeno, što je ujedno i povezano s većim osobnim rastom i pozitivnim odnosima s drugima. Materijalne poteškoće imali su svećenici koji žive i djeluju u župama manjim od 3000 stanovnika. Ističe se kako nema značajnijih razlika u psihološkoj dobrobiti (psychological well-being) između dijecezanskih svećenika i redovnika, kao niti između svećenika koji žive sami ili u zajednici s drugim svećenicima. Primijetili smo značajne razlike u brizi o sebi kod svećenika koji su na službi duže od 20 godina života, gdje upravo oni pokazuju više razine brige o sebi. Na koncu, značajnim se pokazalo da oni svećenici koji su više suosjećajni prema samima sebi, imaju i više razine psihološke dobrobiti.

suosjećanje ; samo-suosjećanje ; psihološka dobrobit ; pastoralni izazovi u vrijeme pandemije bolesti COVID-19

nije evidentirano