hrvatski

Kulturnoantropološka analiza djelatnosti i imenovanja domova za psihički bolesne odrasle osobe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od 1937. do danas

U izlaganju se bavilo promjenama vezanim uz djelatnost i imenovanje četiriju domova za psihički bolesne odrasle osobe lociranih na području sjeverozapadne Hrvatske. Također, analizirao se proces prenamjene objekata povijesne i kulturne baštine iz 17. st. u ustanove za dugotrajni smještaj osoba s duševnim smetnjama. Transformacija dvoraca Lobor – Grad, Jalžabet i Mirkovec te kurije Bidružica u svrhu zbrinjavanja ove populacije sagledavala se kroz prizmu promjena unutar sustava socijalne skrbi od vremena osnutka Doma staraca Lobor 1937. do današnjih polemika o reorganizaciji i deinstitucionalizaciji domova za psihički bolesne odrasle osobe. Izmjene strategija socijalne skrbi rezultirale su izmjenama i po pitanju kategorije korisnika domova, a procese je redovito pratilo preimenovanje institucija. Ove tri dimenzije promjena promišljale su se s obzirom na mijene društvene percepcije i diskursa o osobama s duševnim smetnjama kao i o starijim i nemoćnim te “skitnicama” i prostitutkama. Nužnost problematiziranja potonjih socijalnih grupacija leži u činjenici da su domovi “Lobor – Grad” i “Jalžabet” primarno služili za smještaj starije populacije, a da su se “Bidružica” i “Mirkovec” razvili iz Prihvatilišta za odrasle “Šestinski dol”, točnije, prihvatilišta za zagrebačke beskućnike. Cilj izlaganja bio je kroz interpretaciju po vijesnog razvoja domova za psihički bolesne odrasle osobe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, odnosno, kroz rekonstrukciju promjena njihove djelatnosti i imenovanja prikazati konceptualne razlike između nekadašnjeg modela zbrinjavanja socijalno ugroženih skupina u odnosu na današnji s akcentom na osobe s duševnim smetnjama.

Sjeverozapadna Hrvatska, domovi za psihički bolesne odrasle osobe, osobe s psihičkim smetnjama, povijest socijalne skrbi, povijest psihijatrije

nije evidentirano