hrvatski

"Imali smo veliku kuću od cigle”: O subjektivnom doživljaju arhivskog istraživanja ratne siročadi iz Drugog svjetskog rata

U ovom članku pokušat će se razmotriti iskustvo arhivskog istraživanja osobnih kartona ratne siročadi iz Drugog svjetskog rata koja je bila zbrinuta u Dječjem domu Josipovac. Poticaj za njegovo problematiziranje bili su nostalgija i tuga, osjećaji koji su se javili kod istraživačice nakon iščitavanja sadržaja intervjua kojeg su odgajatelji vodili s djecom prilikom prijema u dom, kao i njihove fotografije. S druge strane, podaci o tome na koji način su smrtno stradali roditelji ratne siročadi i u kakvim su prilikama živjeli prije nego što su smješteni u sirotišta, a koji su bili evidentirani u službenim obrascima, nisu u njoj pobudili neugodne osjećaje. Bez obzira što su ta izvješća potvrđivala da su im roditelji ubijeni, nestali ili su umrli od zaraznih bolesti, istrazivačica ih je doživjela kao faktografsko nizanje povijesnih činjenica. Pretpostavlja se da je jedan od uzroka njezine indiferentnosti prema sadržajima tog tipa činjenica da duži niz godina prikuplja i analizira arhivsku građu iz fondova sustava zdravstva i socijalne skrbi u kojoj se nerijetko samo nabrajaju različiti oblici traumatskih događaja određenih pojedinaca i socijalnih grupacija. Na kraju, ostalo je otvoreno pitanje može li se u kontekstu arhivskih istraživanja, u okviru kojih istraživač nema neposredan i osobni kontakt s traumatiziranom populacijom, govoriti o posrednoj traumatizaciji?

Drugi svjetski rat i poraće, Dječji dom Josipovac, ratna siročad, arhivska istraživanja, posredna traumatizacijaa

nije evidentirano