hrvatski

KEMIJSKI ADITIVI PRISUTNI U PLASTICI

Čestice nezbrinute plastike koje nekontrolirano završavaju u okolišu zajedno s kemijskim aditivima, čiji dodatak među ostalim služi poboljšanju svojstava, ozbiljno prijete okolišu i organizmima. Određene kemikalije u prošlosti korištene kao aditivi danas su kvalificirane kao tvari posebno zabrinjavajućih svojstava (eng. substances of very high concern, SVHC), čiji je popis predložila i Europska agencija za kemikalije, ili kao postojane organske onečišćujuće tvari (eng. Persistent Organic Pollutants, POPs) [1]. Porastom svjesnosti o njihovim negativnim utjecajima, sve više se provode ekotoksikološka ispitivanja na različitim organizmima. U ovom radu dan je pregled najčešće korištenih aditiva te rezultati provedenih ekotoksikoloških ispitivanja na polibromiranim difenil eterima i teškim metalima. U jednom od ispitivanja, praćen je utjecaj PBDE-47, PBDE-99 i PBDE-209 na embrije zebrica te je otkriveno da je došlo do subletalnih promjena uključujući kašnjenje u razvoju, zastoj krvi, smanjenog broja otkucaja srca, deformacije repa i glave, te zakrivljenost kralježnice [2]. Iako aditivi na bazi metala, koji se najviše koriste kao stabilizatori, inertna punila i pigmenti [3], imaju važne uloge, prevelike količine teških metala mogu izazvati autoimune i neurološke bolesti, kardiovaskularne bolesti, hipertenziju, neplodnost, oštećenje jetre i bubrega, deformacije kostiju, hiperglikemiju, dijabetes, te mnoge druge negativne učinke [4, 5].

plastika ; aditivi ; ekotoksikološke studije

nije evidentirano